Sveti Ante Padovanski nebeski je zaštitnik Humca, male župe u Ljubuškom, u zapadnoj Hercegovini. Euharistijsko slavlje u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu predvodio je župni vikar fra Valentin Vukoja i održao propovijed “koja je uzdrmala Hercegovinu”, piše Slobodna Dalmacija.
Teško da je iko od okupljenih vjernika mogao i naslutiti koje će im riječi popularni fra Vale uputiti te večeri u dvorištu župne i samostanske crkve. Širokobriješki franjevac žestoko je opleo po hercegovačkim tajkunima, održao propovijed o kojoj svi pričaju, za koju je dobio veliki pljesak. I koju će još dugo prepričavati.
“Nemoj ljubiti novac”
– Čuvajmo svoj narod. Nemoj ljubiti novac. Vi koji možete, vi koji imate, evanđelje vam dira u pare, ne ja. Učinite sve – započeo je fra Vale propovijed i nastavio konkretnije, da ga svi mogu razumjeti:
– Pogledajte četveročlanu porodicu: otac, majka i dvoje djece da pojedu za ručak po sendvič od 3 marke, to je 12 KM. Večera isto toliko. Jesu li to 24 marke puta 30 dana? Da pojedu samo po dva sendviča dnevno je li to 720 maraka!? A gdje je doručak? Škola? Gdje su sprovod, vjenčanje, drva, struja, telefon, i da ne brojim dalje – kazao je i pozvao “bogataše”, one koji imaju novca, na “priziv savjesti”:
– Šta će ti tri stana u Makarskoj, šta će ti kuće po Zagrebu!? Naš narod ovdje treba spašavati. Evanđelje, koje ne dira u tvoje novce, nema veze s tobom iako se ovdje pričešćuješ. Mi smo dužni spasiti svoj puk, svi koji možemo.
Evo i kako:
– Vidi koliki ti je prihod, koliki je rashod, koliko treba staviti za unaprjeđenje naših firmi, za proširenje radnih mjesta. Stavi koliko ti treba lično za život i onda raspodijeli radniku svakome njegovo, da se mi veselimo i da imamo zdravu i veselu starost.
Zaređen 1996. godine u Njujorku
Fra Valentin Vukoja rođen je prije 54 godine u Ljubotićima, u župi Kočerin kod Širokog Brijega. Za svećenika je zaređen 1996. godine u Njujorku, gdje je dvije godine proveo s iseljenicima. No, srce je vuklo natrag, u rodni kraj…
– E, ovo ti je u Mateju, sve drugo su priče koje ja ne podnosim. Ima li većeg dara od onog kada se neko među nama tobom ponosi? “Da mi nije bilo njega”… – kazao je širokobriješki franjevac i pobrao još jedan gromki pljesak.
I jaka poruka za kraj:
– Borite se za svoj narod. Imaš dva puta: da siđeš u prošlost ili da odeš u historiju – kazao je i poručio je kako je tužno kad o nekome, nakon što premine, nema lijepih riječi:
– I što imam za tebe tada reći!? Nije se dugo patio. To je sve najljepše što mogu reći o tebi kad umreš. A mogao si spasiti svoj narod”.
Riječi fra Valentina Vukoje još će se dugo prepričavati. A to je i smisao propovijedi, da vas tjera na razmišljanje. Da budemo bolji ljudi. Ovaj put, ciljana meta bili su hercegovački tajkuni.