Osnivač ruske privatne plaćeničke vojske Wagner u 62. godini niti zvuči, niti izgleda kao fotogenični političar u usponu. Lice Jevgrenija Prigožina ima ožiljke, glava mu je izbrijana, na njegovim neravnim zubima su tragovi duhana, a vokabular ovog bivšeg osuđenika pun je psovki.
Veći dio osamdesetih godina prošlog stoljeća proveo je u sovjetskim zatvorima, nakon što je proglašen krivim za oružanu pljačku i regrutovanje djece u bandu. No, više od 30 godina kasnije, Prigožin je iz sjene izašao pravo u centar pažnje ruske politike. Ankete pokazuju da je postao prepoznatljiva javna osoba i da uživa značajno političko mjesto među konzervativnim Rsima koju poštuju sovjetskog vođu Josifa Staljina i žele dobiti rat u Ukrajini bez obzira na sve.
“Drug Staljin je bio potpuno upravu”, rekao je Prigožin u maju, hvaleći smrtnu kaznu za vojnike i dužnosnike koji “ne podržavaju” posrnule ratne napore.
Takav zakon bi bio sličan Staljinovoj politici iz Drugog svjetskog rata. Prigožin je također rekao da će nakon gubitka desetina hiljada plaćenika u istočnoj Ukrajini njegova grupa Wagner morati regrutovati više ljudi i “transformisati se u vojsku s ideologijom”.
Krajem maja, Prigožin, nekada tajanstvena osoba iz sjene, obišao je Rusiju i održao četiri konferencije za novinare. Nekim vanjskim posmatračima Prigožinova transformacija mogla bi biti dio plana Kremlja o prenosu moći u slučaju kolapsa, poput “vremena nevolje” između smrti cara Ivana Groznog i uspona dinastije Romanov prije četiri stoljeća.
Kijevski analitičar Aleksej Kušč kaže da postoje dva moguća scenarija.
“Teška verzija je slučaj ‘Vrijeme nevolje 2.0’ u kojem sve službene institucije moći kao što su vojska i policija padaju [i Prigožin] može voditi volontersku vojsku”, rekao je za Al Jazeeru.
“U blažoj verziji, [pod upravom Kremlja], on mora smiriti najglasniji dio javnosti koji je nesretan ishodom rata i osigurati dobre veze s opozicijom”, rekao je.
“U isto vrijeme, akumulirajući nezadovoljstvo, beskrupulozno će potisnuti liberalnu opoziciju na političke margine.”
Totalitarne odluke
“Beskrupuloznost” bi mogao biti prikladan izraz za opisivanje Prigožinovog menadžerskog stila.
U februaru 2018. je Wagnerovim plaćenicima koji se bore za vojsku sirijskog predsjednika Bashara al-Assada izdao naređenje da zauzmu postrojenje prirodnog plina u dijelu istočne Sirije koji kontroliraju Kurdi. U konačnici je taj njegov korak doveo do prvog oružanog sukoba u kojem su sudjelovali ruski i američki državljani od kraja Hladnog rata.
“Mislio je da će sve proći glatko”, rekao je za Al Jazeeru Marat Gabidulin, koji je vodio jedinicu Wagner u bici 8. februara 2018. godine.
Amerikanci su mislili drugačije. Koalicija predvođena Sjedinjenim Američkim Državama napala je jedinicu, a sirijskoj vojsci pružila podršku u vidu aviona i artiljerije, pri čemu su stotine smrtno stradale.
“Jednostavno smo bili uništeni”, rekao je Gabidulin, koji je svoje četiri godine s Wagnerom opisao u dvije objavljene knjige.
“Imao sam sreće što sam izašao živ, s lakšom povredom.”
Neuspjeh je proizašao iz Prigožinovog “totalitarnog” stila donošenja odluka koji često dovodi do pogrešnih procjena i gubitka života, rekao je Gabidulin.
“Zbog svog uvjerenja da je uvijek upravu, da je genije, često precjenjuje svoje sposobnosti”, rekao je.
Šuti i slušaj Putina
Prigožinov mogući put od rovova do vlasti popločan je tijelima drugih gospodara rata koji su u istočnoj Ukrajini stekli kratkotrajnu slavu.
“Ne bih isključio Prigožinovu političku karijeru u Rusiji”, rekao je za Al Jazeeru Sergej Bizjukin, odbjegli kritičar Kremlja i publicista.
Međutim, vjerovatnije je da će Prigožin završiti poput nekoliko separatističkih vođa u jugozapadnoj Ukrajini koji su umrli pod sumnjivim okolnostima nakon što su se posvađali sa svojim pokroviteljima iz Kremlja, rekao je.
“Historijska logika je surova i praktično ne ostavlja (Prigožinu) šanse da preživi”, rekao je Bizjukin.
Analitičar Nikolaj Mitrokhin s Univerziteta u Bremenu dijeli njegovo mišljenje – s obzirom na to da je Prigožin stekao neprijatelje među ruskim vrhom i odbio prisiliti Wagnerove plaćenike da potpišu ugovore s ministarstvom odbrane.
Kutija za malj
Prigožin je 1. juna dobio neobičan poklon od još jednog jednog gospodara rata sa političkim aspiracijama. Šef Wagnera svratio je u bolnicu u zapadnom gradu Nižnjem Novgorodu, gdje se prokremaljski pisac Zakhar Prilepin oporavlja od pokušaja atentata 6. maja za kojeg krivi Kijev.
Prilepin je bivši Putinov kritičar koji je postao dio pokreta Kremlja nakon ruske aneksije Krima 2014. Priznao je da je počinio ratne zločine dok je bio na čelu jedinice promoskovskih separatističkih boraca u jugoistočnoj Ukrajini. Ovih dana Prilepin supredsjedava Pravednom Rusijom, malom ljevičarskom strankom u Državnoj dumi, donjem domu ruskog parlamenta.
Pravednu Rusiju vodi Sergej Mironov, bivši geofizičar koji se devedesetih godina sprijateljio s Putinom. Njegovu stranku mnogi smatraju projektom Kremlja osmišljenim za izvlačenje glasova starijih, prokomunističkih Rusa. Mironov se u decembru pohvalio poklonom – masivnim maljem s Prigožinovim potpisom.
Mjesec dana ranije, sličan alat korišten je za pogubljenje Wagnerovog plaćenika koji se predao ukrajinskim snagama i kasnije je razamijenjen. Prilepin je Prigožinu poklonio “kutiju za malj” koju je sam napravio dok je bio u bolnici – i hvalio njega i Wagnerove plaćenike.
“Sama činjenica njihovog postojanja nada je za još jedan rat, drugu politiku, drugi politički jezik u kojem ima vrlo malo politikantstva, a više poštenja, gdje se uči zauzeti se za sebe”, napisao je Prilepin na Telegramu.
Dužnosnici povezani s Kremljem su za web-stranicu Meduza u aprilu rekli da bi Prigožin mogao pokušati preuzeti kontrolu nad podružnicom Pravedne Rusije u Sankt Peterburgu.
Od žohara do ‘krvavih dijamanata’
Prvi Prigožinov finansijski uspjeh bio je kiosk hotdogova koji je otvorio 1990. u Sankt Peterburgu. Ubrzo je zaradio dovoljno da otvori splav – a posao je krenuo nakon što mu je Putin, tadašnji dužnosnik gradske vijećnice, postao redovan gost. Nakon što je postao predsjednik, Putin je ugostio nekoliko državnih čelnika na brodu – i dodijelio Prigožinovim kompanijama ugovore s vojskom, školama i bolnicama.
Novčani tok nije presušio čak ni nakon što su crvi, dlake i žohari pronađeni u hrani, a stotine hospitalizirane s infekcijama, prema analizi sudskih slučajeva iz 2019. o Prigožinovim kompanijama. Mediji su Prigožina prozvali “Putinovim kuharom”, ali njegove najvrednije usluge Kremlju bile su još manje ukusne.
Njegova Agencija za internet istraživanja koristila se lažnim računima i ukradenim identitetima stvarnih Amerikanaca za propagiranje prokremaljskih stavova i miješanje u predsjedničke izbore u SAD-u 2016. godine, navodi Bijela kuća. A 2014. Prigožin je pokrenuo grupu Wagner koja je djelovala u jugoistočnoj Ukrajini, Siriji, Libiji, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici, Maliju i Mozambiku.
Prigožinov glavni cilj je domognuti se minerala u zemljama u kojima Wagner djeluje. Njegova kompanija Evro Polis potpisala je ugovor o iskopavanju ugljikovodika u Siriji i obnovi energetske infrastrukture. Također je dobio udio u trgovini afričkim “krvavim dijamantima”, tvrdi francuska istraživačka grupa All Eyes on Wagner.
Wagner je u januaru zauzeo grad Soledar koji je proizvodio 90 posto ukrajinske jestive soli. Okolina Soledara također je bogata alabastrom, dragocjenom glinom za keramiku i ugljenom.
Sumnjivac
Početkom juna, Prigožinov rejting porastao je s jedan na četiri posto, prema Levada centru, jedinom preostalom nezavisnom ispitivaču javnog mnijenja u Rusiji. U Rusiji ga je to učinilo petom najprepoznatljivijom osobom nakon Putina, premijera Mihaila Mišustina, ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i ministra odbrane Sergeja Šojgua. Međutim, šef Levade kaže da Prigožin nema kapacitet da bude uspješan političar.
“Prigožin ima male šanse da postane federalni političar”, navodno je rekao Lev Gudkov.
“Ovakve brojke izazivaju strah i oprez. On je prognanik.”
(Mansur Mirovalev, Al Jazeera)