Ekstremno nasilje? To je primjerice kada u Berlinu dva muškarca budu napadnuta bejzbol palicama i noževima, samo zato što su izvikivali “Free Israel”. Ekstremno nasilje, kako ga definira Savezno udruženje za istraživanje i informiranje o antisemitizmu (RIAS), su “fizički napadi ili atentati, koji mogu rezultirati gubitkom ljudskih života, odnosno tjelesnim ozljedama, ali to su i pokušaji izvođenja takvih djela”. RIAS je u svom novom godišnjem izvještaju “Antisemitski incidenti u Njemačkoj 2022” pobrojao devet slučajeva ekstremnog nasilja. To je novi negativni rekord.
„Ti napadi poput slučajeva ekstremnog nasilja šalju signal i u one regije koje nisu direktno povezane s tim slučajevima, te stvari mogu znatno pogoršati osjećaj sigurnosti Židova i Židovki”, kaže za DW Bianca Loy, jedna od autorica studije.
To je prvi put da organizacije civilnog društva koje se bave antisemitskim incidentima objave zajednički izvještaj iz svojih podružnica u jedanaest saveznih zemalja, te tako omoguće sagledavanje situacije u dobrom dijelu zemlje. Iako je desno-ekstremno nasilje u porastu, sveukupno gledajući je, tvrdi RIAS, broj antisemitskih incidenata lagano opao u odnosu na prošlu godinu. Razlog za to je, kako navodi RIAS, što u 2022. nisu registrirani nikakvi događaji koji bi bili povod antisemitskih incidenata – kao što je to u svibnju 2021. bio primjerice konflikt između Hamasa u Pojasu Gaze s izraelskom vojskom. Čak i pandemija koronavirusa, koja je bila plodno tlo za antisemitske teorije zavjere, u 2022. nije više igrala neku veću ulogu u javnosti, tvrdi se. U oba ta slučaja, i u vezi pandemije i bliskoistočnog konflikta, u 2021. su u Njemačkoj bili registrirani antisemitski incidenti na prosvjedima protiv korona-mjera, odnosno bilo je i slučajeva relativiziranja Holokausta.
Kao slučajeve ekstremnog nasilja RIAS deklarira i višestruke pokušaje i realizirane napade na židovske ustanove u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (NRW) u studenom 2022. U njima doduše nitko nije ozlijeđen.
Prijetnja od strane Irana?
U međuvremenu je poznato da Državno odvjetništvo SR Njemačke u kontekstu antisemitskih incidenata u NRW-u vodi istragu protiv nekoliko osoba koje su, kako se sumnja, povezane s Islamskom Republikom Iran. “Zastrašujuće je da tri napada u relativno kratkom roku nisu izazvala širu pažnju javnosti”, kaže Loy.
“U židovskim zajednicama je opasnost itekako prisutna. A kad u društvu zbog toga nema reakcije, onda to doprinosi osjećaju nesigurnosti.” Prijetnju od strane Irana treba shvatiti ozbiljno, jer taj režim raspolaže resursima koji su potrebni za izvođenje napada u Njemačkoj, upozorava Loy.
Ona dodaje i da je državna ideologija u Iranu izrazito antisemitska.
RIAS u svom izvještaju zaključuje da antisemitski incidenti i dalje „obilježavaju svakodnevicu pogođenih”. Oni se često događaju na mjestima koja „pogođene osobe redovito posjećuju ili ona mjesta koja u svom svakodnevnom životu uopće ne mogu izbjeći”, dodaje se. Osim registriranih slučajeva, RIAS polazi od toga da je stvarno stanje još i gore, odnosno da je stvarni broj napada i incidenata znatno veći.
Višestruka diskriminacija
Eksplicitno se RIAS u svom novom izvještaju bavi i slučajevima u kojima se „preklapaju” razni oblici diskriminacije. Na primjer kada se neku žensku osobu ne vrijeđa samo antisemitski, već i seksistički. Ili kad se u kontekstu rata u Ukrajini ne šire samo antisemitske teorije zavjere, već se istovremeno Ukrajince vrijeđa rasistički:
„Smatrali smo da se isplati prikupiti potrebne podatke o tome, odnosno o tome izvijestiti javnost jer antisemitizam nije nikakav izoliran fenomen. On se često manifestira u kombinaciji s drugim oblicima diskriminacije”, tvrdi Loy iz RIAS-a.
Za borbu protiv diskriminacije u Njemačkoj je, između ostaloga, zadužena i Savezna služba za antidiskriminaciju (ADS). Generalno gledajući je Zakonom o jednakom tretmanu (AGG) regulirano da nitko u Njemačkoj ne smije biti diskriminiran, na primjer na radnom mjestu, iz rasističkih razloga, zbog svog etničkog podrijetla, spola, religije ili svjetonazora. Ako netko smatra da je žrtva diskriminacije, može se javiti ADS-u. A to je u protekloj godini učinilo 8.827 građanki i građana, toliko puno kao nikada do sada. U odnosu na godinu dana ranije to je porast od 14%, u usporedbi s 2019. se broj žalbi udvostručio, stoji u godišnjem izvještaju ADS-a za 2022.
Sudeći po tim podacima, ljudi se najčešće žale na rasistički motiviranu diskriminaciju (udio iznosi 43%). 27% slučajeva je vezano uz diskriminaciju osoba s invaliditetom. 21% upita je bilo vezano uz spolnu diskriminaciju. Većina osoba koja je tražila pomoć diskriminaciju je doživjela na radnom mjestu (27 posto), 20% u obavljanju svakodnevnih poslova (npr. potraga za stanom, u restoranu, u kupovini, u autobusu ili u željeznici). A upravo su tržište rada i svakodnevni život dva područja u kojima AGG vrijedi i u kojima je diskriminacija zabranjena.
“Sve više ljudi ne želi tek tako prihvatiti diskriminaciju, to je važan znak društvene zrelosti”, kaže neovisna povjerenica za antidiskriminaciju Ferda Ataman, koju je imenovao Bundestag.
Treba odati priznanje ljudima za hrabrost da pričaju o diskriminaciji i da traže pomoć, tvrdi ona. Sve to, napominje Ataman, pokazuje da u društvu raste svijest o antidiskriminaciji.
(Deutsche Welle)