Izložba Ivice Bobanovića Ćolića “Odjeci sjećanja”, na kojoj je hrvatski kipar predstavio svojih 20 radova u drvetu, otvorena je u domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru. Izložba je rezultat međuinstitucionalne saradnje doma herceg Stjepan Kosača i Sveučilišne galerije Sveučilišta u Mostaru. Kipar Ivica Bobanović Ćolić, prema vlastitim riječima, uvijek je bježao od zadanog i godinama je od starih stabala i polomljenih grane pravio umjetnička djela.
“Prvo treba vidjeti drvo, onda u glavi malo posložiti i onda ruke odrade svoje. I gotovo. Na kraju dobiješ čistu formu i drvu, koje bi neko naložio, udahneš novi život. Moje skulpture nemaju glatku površinu, nisam ih brusio, tako da onaj koji dođe i pogleda to drvo vidi da iz njega ide dalje život, a upravo onaj koji gleda mora sam osjetiti kuda će se to širiti”, pojasnio je svoj proces stvaranja Bobanović Ćolić.
Voditelj Sveučilišne galerije Marin Ivanović istaknuo je kako je tradicija hrvatske skulpture uvijek bila bazirana na mikrolokaciji i bavila se onim što je u nekoj mikrosredni važno, što je dijalekt nekog prostora u likovnom smislu.
“Tako je Ivica Bobanović Ćolić na Pelješcu skupljao različite vrste drveta i od njih pravio skulpture. Bobanović Ćolić s drvetom eksperimentira čitav svoj život i to je imanentna stvar njemu. Umjetnik ostaje vjeran svom likovnom rukopisu i u drvetu pronalazi esenciju društva, esenciju bivanja, topline, krajolika, ekologije i umjetnost”, kazao je Ivanović.
Prema njegovim riječima, drvo je esencijalan element čovjekovog bivanja u primordijalnoj kulturi kojoj se mi sada, na neki eksperimentalan način, vraćamo.
Ivica Bobanović Ćolić rođen je 1946. godine u Kuni na Pelješcu. Njegovi počeci likovnog stvaralaštva sežu u 1971. godinu, a intenzivno počinje s radom 1980-tih godina, kada mu, na inicijativu akademika Cvita Fiskovića, drvo postaje glavni materijal, a motorna pila pomagalo u radu. Do sada je imao nekoliko grupnih i samostalnih izložbi u Zagrebu, Orebiću, Metkoviću, Dubrovniku i Splitu. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama.
Osim skulptura manjeg formata, izradio je i nekoliko skulptura za javne prostore: skulpturu „Gospe“ za kapelicu u Seulu u Južnoj Koreji, kip Svetog Sebastijana za istoimenu kapelu vojne škole u Jastrebarskom te „Raspelo“, koje je postavljeno na prilazu samostana Delorita u njegovoj rodnoj Kuni, gdje i dalje živi i radi.