Uskoro će se navršiti deset godina kako je u požaru gorjela Kantonalna bolnica u Bihaću. Iako je prošlo toliko vremena, činjenica je da su se samo određeni odjeli renovirali, dok se u neke u proteklih deset godina nije ulagalo ništa. Zbog toga su uvjeti za rad ljekara i medicinara u Centru urgentne medicine izuzetno loši. No, to ih ne sprečava da svoj posao rade najbolje što mogu.
Ispucali plafoni, razbijene pločice i prostorije bez vrata samo su neki od prizora koje svakodnevno gledaju ljekari i medicinari na Centru urgentne medicine u Bihaću. Ovim prizorima na godišnjem nivou, uz pacijente i njihovu pratnju svjedoči i do 40.000 ljudi.
“Zaista je sramota za jednu ustanovu da ogledalo kuće bude ovakva unutrašnjost kakva je trenutno kod nas. To uveliko utječe i na uslove rada i na raspoloženje medicinskog osoblja. Plafon se obrušava i posljednjih nekoliko potresa svaki put očekujemo kada će nekom od nas pasti na glavu”, govori Irma Arifović, načelnica Centra urgentne medicine u Bihaću.
Osim neuslovnih prostorija, na ovom odjelu suočavaju se i s nedostatkom radne snage.
“Ne znam na koji način i ko je prioritet pri odabiru medicinskog kadra, ali da objasnim u brojkama: na osam radnih mjesta u CUM-u, trenutno u smjeni rade tri tehničara. Na jednom mjestu gdje u toku dana prođe 70-80 ljudi rade dva ljekara po 24 sata”, ističe Arifović.
U upravi bolnice su, kažu, svjesni svih problema, no mogućnosti su im ograničene.
“Trenutno smo limitirani i sa sredstvima i nismo planirali rekonstrukciju provoditi u obimu koji je zatražen. Tražimo način na koji ćemo to izvesti i vjerujem da ćemo do kraja ove godine imati načelno rješenje kako da u potpunosti obnovimo Centar urgentne medicine”, kaže Ermin Goretić, direktor Kantonalne bolnice u Bihaću.
Uprkos lošim uslovima u kojima rade, zdravstveni radnici se trude svoj posao obaviti najbolje što mogu, a toga su svjesni i njihovi pacijenti:
“Došla sam, bila nekoliko dana, sve dobro prošlo za mene, nemam im šta reći.”
“Nešto treba dovesti u red. Recimo, prvo im treba uvesti uslove da mogu normalno raditi. To otpadanje pločica, zidova i sve to, pa 21. vijek je, treba li nešto da pričamo dalje.”
Prema riječima načelnice, ovi ljekari i medicinski tehničari su jedni drugima najveća podrška, uprkos tome što za ovaj odjel drugi često nemaju razumijevanja.