Pojedini sportisti mogu imati punu vitrinu pehara i zlatnih medalja, a da ih navijači ne vrednuju kao „posebne“. Opet, oni drugi ne moraju imati ni približno toliko medalja i nagrada, ali da među brojnim fanovima, njihovo ime i prezime znači nešto drugo, nešto „mitsko“.
Nenad Marković pripada u ovu drugu kategoriju. Bog mu je podario talenat i volju za radom. Imao je eleganciju u igri, ruku koja je pogađala „trice“ bez većih problema, ali imao je i karakter i ljudskost koja mu je podarila taj pomalo „mitski“ značaj.
Karijeru je počeo na Ilidži i preko košarkaškog kampa u Zaostrogu, zaobilaznim putem došao u kultni sarajevski klub Bosna. Pod rukovodstvo Makse Ostojića stasala je geneacija koja je u omladinskim kategorijama bila dominantna u Bosni i Hercegovini. Ipak, kao seniori nisu imali slične rezultate. U to vrijeme YU košarka je bila najbolja u Evropi.
Za njegov košarkaški razvoj veliki značaj imao Bogdan Boša Tanjević. Kada je najpotrebnije mladom igraču, on je imao strpljenja sa njim i omogućio mu pristojnu minutažu. „Neno“ je stasao u velikog beka, rasnog strijelca.
Vihor rata odveo ga je 1992.godine iz Bosne. Igrao je u nekoliko evropskih država. Najduže se zadržao u Limogesu. Igrao je još i za Olympiacos, Estudiantes, Panionis….
U ratno vrijeme Nenad Marković priključio se reprezentaciji Bosne i Hercegovine. U legendu je ušao upravo u dresu BiH. Fenomenalne partije protiv Hrvatske, Italije, Litvanije, Grčke…. samo su mali dio njegove karijere. Sa našom najboljom selekcijom bio je redovni učesnik Eurobasketa, u vrijeme kada naša selekcija nije imala pretjerano širok roster igrača, svojim karakterom i liderskim osobinama dao joj je dodatnu snagu.
Igračku karijeru završio je u svojoj najvećoj košarkaškoj ljubavi sarajevskoj Bosni. U njenom dresu došao je do titule prvaka Bosne i Hercegovine.
Nakon igračke, Marković je otišao u trenerske vode. Prvo je sjeo na klupu sarajevske Bosne, a onda i na klupu A reprezenatcije BiH. Možda i prerano jer svoje najbolje trenerske trenutke BiH košarci Marković tek treba da pruži u budućnosti.
Trenersku karijeru nastavio je u Panionisu. Inteligentan po prirodi, rođeni lider pokazao je da ima „šmeka“ za trenere. Vratio se na kormilo juniorske reprezentacije BiH i tako dao doprinos buđenju bh košarke. Juniore je uveo u „A“ diviziju i naredne godine sa njima izborio opstanak. Transfer u Trabzon pokazao se velikim potezom u njegovoj karijeri. Za dvije godine od prosječnog kluba napravio je istorijski rezultat i stvorio temelje za još veće rezultatske uspjehe.
Danas je jednako uspješan trener u Francuskoj.
N.A / Ero.ba