Bilo je to točno na prijelazu tisućljeća. Tada je britanski poslovni časopis The Economist donio poražavajući sud o njemačkom gospodarstvu. Njemačka je The sick man oft the Euro: “Europski pacijent”. To je tada bio točan opis stanja i djelovalo je i kao poziv na uzbunu njemačkoj politici, koja je, još uvijek opijena gospodarskim procvatom godinama nakon ponovnog ujedinjenja, odbijala poduzeti bilo kakve reforme. To je konačno kompenzirala vlada tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera. Tada je, primjerice, provedena reforma tržišta rada koja je postala poznata kao Harz IV.
14 godina kasnije, službeno je došlo do priznanja uspjeha: grupa ekonomista iz Berlina i Londona je esej o stanju njemačkog gospodarstva naslovila: From sick man of Europe to an economic superstar. (Od bolesnika Europe do ekonomske superzvijezde).
Mračna situacija, mračni izgledi
Ali sada se ponovo javlja sablast “europskog pacijenta”. Njemačka ekonomija nikako da dobije zamah. Ekonomska proizvodnja je u padu već dva uzastopna tromjesečja, što ekonomisti nazivaju “tehničkom recesijom”. Bruto domaći proizvod je u proteklom tromjesečju stagnirao na razini prethodnog tromjesečja, no to je vjerojatno bio tek blijedi tračak nade. Jer svi bitni pokazatelji ukazuju na pad. Prije svih važan indeks poslovne klime minhenskog instituta Ifo koji je u srpnju u silaznoj putanji treći mjesec zaredom. A 9000 anketiranih menadžera lošije je ocijenilo trenutno stanje svojih tvrtki i izglede za sljedećih šest mjeseci.
“Situacija u njemačkom gospodarstvu postaje sve mračnija”, zaključio je šef Ifo-instututa Clemens Fuest.
Istraživači Ifa nisu jedini koji su sigurni da će bruto domaći proizvod vjerojatno ponovno pasti u tekućem trećem kvartalu. To tako vidi i glavni ekonomis Commerzbank Jörga Krämera: “Nažalost, nema poboljšanja na vidiku. Globalno povećanje kamatnih stopa uzima svoj danak.” Krämerov kolega Alexander Krüger iz privatne banke Hauck Aufhäuser Lampe Privatbank to vidi na sličan način:
„Problem je što je gospodarski učinak još uvijek oko predkoronskog maksimuma. Druge zemlje ponekad su znatno iznad, uključujući eurozonu.
Industrija kao problem
I ne samo u eurozoni, nego i u usporedbi s drugim industrijaliziranim zemljama, Njemačka je u izrazito lošem položaju – a prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ove će godine biti jedina velika zemlja s gospodarstvom u padu.
Najviše zabrinjava najvrednija grana njemačkog gospodarstva – industrija. Već dugo trpi zbog slabe globalne ekonomije. Suzdržanost inozemnih kupaca posebno je uočljiva u sektorima koji su izrazito ovisni o izvozu, poput strojarstva i automobilske industrije. Važno kinesko tržište ne oporavlja se nakon pandemije korone dinamikom kojom se nadalo. Jer Kinezi štede.
Tvrtke iz proizvodnog sektora još uvijek spašavaju veliki zaostaci u narudžbama koji su se nakupili nakon korone i ogromni problemi u opskrbnom lancu.
Čitav niz uzroka
Pad njemačkog gospodarstva ima mnogo uzroka. Jedna od njih je monetarna politika središnjih banaka. Monetarni nadzornici žele obuzdati inflaciju značajnim podizanjem kamatnih stopa. To poskupljuje kredite i za tvrtke i za potrošače, što usporava građevinsku industriju, koja je također važna za Njemačku, a smanjuje i volju tvrtki za ulaganja.
I druge zemlje u eurozoni, poput Francuske i Španjolske, također se moraju nositi s tim – i to rade bolje:
“Svi naši europski susjedi imaju veću gospodarsku dinamiku”, potvrđuje Moritz Schularick, novi predsjednik Institut za svjetsku ekonomiju (IfW).
Dakle, više strukturnih problema usporava Njemačku. Nekada uspješan poslovni model (uvoz jeftinih – posebno ruskih – energenata i jeftinih poluproizvoda, njihovo usavršavanje i izvoz kao kvalitetne robe) više ne funkcionira. Višestruke krize posljednjih godina (koronavirus, problemi u opskrbnom lancu, ruski rat u Ukrajini i njegove posljedice) nemilosrdno su razotkrile slabosti Njemačke kao poslovne lokacije.
Potrebna su hrabra rješenja
Trenutna studija Njemačke središnje banke (DZB) vidi njemačke srednje tvrtke – koje se obično nazivaju “kičmom njemačkog gospodarstva” – posebno ranjivima. Autori bilježe pravi koktel nedostataka: osim cijene energije, spominju i latentni nedostatak kvalificiranih radnika, ali i pretjeranu birokraciju, visoke poreze i lošu infrastrukturu, uključujući i slabu digitalizaciju. Osim toga, problem je i starenje stanovništva.
Predsjednik IfW-a Schularick zacrtao je mogući izlaz u članku na web stranici svog instituta:
“Ako Njemačka ne želi ponovno postati ‘pacijent Europe’, mora se hrabro okrenuti rastućim sektorima sutrašnjice umjesto masovnog ulaganja milijardi u očuvanje dosada energetski intenzivne industrije.”
Prema Schukaricku, ovo takođe uključuje brzo uklanjanje deficita i propuštenih prilika u proteklom desetljeću.
(Deutsche Welle)