Pad nataliteta, ali i problem neplodnosti u našoj državi odavno su teme ne samo sociološke i zdravstvene sfere već i političke. Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom u Federaciji Bosne i Hercegovine predviđa finansiranje pet tretmana vantjelesne oplodnje. Vlada Federacije je za ovu godinu izdvojila 10 miliona maraka za ove procedure. Međutim, sve ovo u praksi izgleda nešto drugačije.
„Svako ima pravo da liječi svoj bubreg, zašto ja nemam pravo da liječim svoj jajnik?“, pita Elmaza Logo, suosnivačica grupe „Neplodnost-iskustva“
Svako nema pravo da liječi svoj jajnik. Bar po Zakonu o neplodnosti biomedicinskom potpomognutom oplodnjom u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zakon predviđa finansiranje pet postupaka vantjelesne oplodnje kod žena do 42. godine, s tim da se samo prvi postupak u potpunosti plaća dok se za svaki naredni finansira samo pola iznosa. Postupke su do prošle godine finansirali kantoni, dok je ove godine to nadležnost Federalnog zavoda.
„Imamo utvrđene kriterije, ali lista čekanja ne postoji. Kada je u pitanju budžet, nije tačno da nije dovoljan. Vlada Federacije je izdvojila namjenska sredstva u iznosu od 10 miliona KM za 2023. godinu. Zavod nije spustio cijene, Zavod je u saradnji s ekspertima koji se bave biomedicinski potpomognutom oplodnjim u skladu sa standardima napravio šifrarnik i utvrdio cijene na osnovu kojih će se plaćati zdravstvenim ustanovama“, kaže Adnan Berberović iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Dok iz Fonda solidarnosti navode kako lista čekanja ne postoji i da je za ovu godinu izdvojeno sasvim dovoljno novca, pacijenti se ne slažu. Elmaza Logo je suosnivačica grupe „Neplodnost-iskustva“, koja broji preko 8.000 članova. Njena borba sa sterilitetom traje preko 12 godina, s osam neuspjelih pokušaja vantjelesne oplodnje. Kako kaže, pored suosjećanja, finansijska podrška također nije adekvatna.
„Super je što imamo zakon, ali smo gore prošli, tad su izdvajana sredstva od 4.000 KM, cijena u klinikama je bila 4.000 KM i mogli smo da biramo klinike, što je jako bitno. Ljudi su u međuvremenu slali zahtjeve, nisu ni znali šta je potrebno od dukumenata niti kad će da počne. Nažalost, Federalni zavod je spustio cijene, što je nelogično. Čak sam čula pravdanje za to da su neka sredstva pojeftinila. Budimo realni, koja su sredstva na današnji dan pojeftinila?“, ističe Elmaza.
Što se tiče tehnika i nalaza koje je dodatno potrebno odraditi poput hormonske, urološke, laboratorijske – koje prethode samoj terapiji, odnosno, postupku oplodnje koji dodatno koštaju, nisu finansirani od Federalnog zavoda. Prema riječima doktora, ali i pacijenata, ta cijena počinje od 5.000 i može dostići čak 10.000 KM.
„Ta terapija može trajati mjesec, ali, nažalost, ovo je igra bez granica i može trajati jako dugo u zavisnosti od vrste problema, starosti pacijentica. Očekujem da ćemo u skorije vrijeme imati neke konkretne sastanke s ljudima iz Federalnog ministarstva zdravstva, s odgovornima iz Federalnog zavoda i klinika. A inflacija je dosta utjecala na tržišne cijene svih usluga pa, nažalost, i na usluge koje pružaju ove klinike“, ističe Admir Rama, specijalista ginekologije i akušerstva.
Potrebno je i napomenuti da Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinskom potpomognutom oplodnjom ne obuhvata troškove liječenja neplodnosti kod muškarca, iako prema statistikama procenat neplodnosti je isti kao i kod žena – od 30 do 40 posto. Također, iako iz Zavoda tvrde da liste čekanja ne postoje, pacijenti tvrde da proces ostvarivanja prava može trajati i preko pola godine. A vremena nema. Svaki novi dan čekanja predstavlja manju šansu za ostvarivanje trudnoće.