Oko 19.000 građana Bosne i Hercegovine hrani se u 57 javnih kuhinja širom zemlje. Gotovo svaki peti stanovnik ne može priuštiti sebi nijedan obrok dnevno, a javne kuhinje su postale jedino mjesto gdje to mogu dobiti. I dok je iz dana u dan spisak korisnika sve duži, a sredstava sve manje, nadležni šute.
Broj socijalno ugroženih raste, a donacija je sve manje. Stanje u društvu mnogo je lošije nego što se to da pretpostaviti – tvrde u udruženjima za pomoć ugroženim licima. Samo u Bijeljini broj korisnika se svakodnevnmo povećava.
“Već pet godina radim humanitarne akcije porodicama i zauzmem se kao da su moje. Želim da obezbijedim što više sredstava da su mirne bar nekoliko mjeseci. Što se tiče institucija, one su gluhe o ovoj temi. Razumijem da ima mnogo onih koji su ugroženmi i bolesni, ali bi trebalo da rade na tome da se smanjuje ovaj broj”, govori Trajan Janković, predsjendik Humanitarnog udruženja “Humani čovjek”.
Od kako je osnovana bijeljinska Narodna kuhinja broj korisnika već se tri puta se povećao. Podjela hrane vrši se na šest punktova – četiri u Bijeljini i dva u Janji. Za 50 korisnika koji nisu u mogućnosti doći na neki od punktova obrok se odnosi na kućnu adresu. Iz gradske uprave izdvaja se više od 120.000 KM za nabavku i distribuciju hrane.
“Plus svi ostali troškovi – za struju, vodu, goriva za distribuciju hrane, plate radnika koji pripremaju hranu i koji je dijele”, ističe Mitar Škorić, rukovodilac Službe za zajedničke poslove Grada Bijeljina.
Povećanje zahtjeva bijeljinskom Centru za soijalni rad prvenstveno se ogleda u oblasti zahtjeva za dodatak za pomoć i njegu drugog lica.
“Tu imamo povećanje preko 150 korisnika više nego prošle godine. Trenutno je 1.976 korisnika za pomoć i njegu drugog lica”, navodi Mila Stojanović, socijalni radnik Centra za socijalni rad Bijeljina.
Povećani su i zahtjevi za smještaj u socijalnu ustanovu, ali i onih kojima je narodna kuhinja jedini način da prežive dan. No u odnosu na realne potrebe, to je još uvijek nedovoljno. Veliki broj sugrađana nema ni za osnovne životne potrebe, a donatora je sve manje. Danas još možda jedino humanitartna udruženja nastoje nadomjestiti razliku u broju skrbljenih i onih građana koji su u stanju socijalne potrebe. Podaci su poražavajući.
“Za tri godine humanitarnog rada uspjeli smo podijeliti 142.000 KM što se tiče hrane, paketića, pomoći za Vaskrs, skupljanje za oboljele od karcinoma… Kad sam preko ‘humanog Djeda Mraza’ djeci dijelo paketiće, prve godine smo podijelili 320, druge 500, a treće godine 700 paketića. Broj samo raste, niko ne pokušava da ga smanjuje”, ističe Janković.
Prognoze nisu optimistične. Analitičari vjeruju da će s nadolazećom inflacijom u narednim godinama biti sve više korisnika u stanju socijalne potrebe. Da “sit gladnom ne vjeruje” najbolje potvrđuje podatak da su u proteklom periodu revizori utvrdili niz propusta u izvršenju budžeta Bosne i Hercegovine, tj., da pojedini članovi nadzornih i upravnih odbora te komisija u institucijama Bosne i Hercegovine, kojima je mandat odavno istekao, redovno dobijaju naknade, dok se takođe na pojedinim rukovodećim mjestima nalaze ljudi koji su odavno stekli uslove za penziju.