Zamislite život u limenoj kutiji, bez zidova, kupatila i tople vode, bez dovoljno prostora za spavanje, jer u malom prostoru živi i do 12 osoba. Takav je život Roma u privremenom naselju u Rakovici u kojem u većinom žive djeca. Ima li nade da će ove porodice ikada imati bolje uslove za život?
U naselju u Rakovici živi trenutno šest porodica i 45 djece romske zajednice. Oni žive u objektima koji su metalne konstrukcije, kao i što se može vidjeti blatnjavog prilaza ali i hladne vode što zasigurno nisu uslovi za život. Provjerili smo kako žive. Dočekuje nas Tahira, koja je s porodicom ovdje došla prije dvije godine.
TAHIRA
“Svaka porodica ima po sedmero, osmero ili devetero djece, njih u prvom kontejneru ima devetero…i ja imam braću i sestre sveukupno desetero. Odjeću za ovu djecu što idu u školu to nemaju, slabo. Za higijenu im treba da se kupaju, da ne bude sad idu u školu a eto ono se bune što su prljavi.”
Unutar svakog objekta postoji kupatilo u kojem se kupaju djeca, dok odrasli za te namjene koriste dva vanjska. Dolaskom zimskog perioda život ovdje postaje teži, jer je hladnije. Ko može – radi, ali taj novac kažu nam stanovnici, se teško zaradi. Najviše se oslanjaju na pomoć dobrih ljudi i škole.
DAVID SEFEROVIĆ
“Nemamo ni drva, majka mi je bolesna, nemamo kupatilo ovdje da se kupamo.”
KEMAL SEFEROVIĆ
“Nekad dolaze ljudi ovdje i donose garderobu i hranu. Ugrijemo vodu u bačvama pa se kupamo.”
Djeca sa kojom smo razgovarali, kažu nam da idu u školu, a za one najmlađe u opremljenoj mobilnoj učionici održava se pripremna nastava, koja se realizuje sa socijalnim radnicima jednom do dva puta mjesečno.
NERMINA
“Ja volim da idem u školu. Voljela bih da imam svoju kuću. Učiteljica mi da stvari i tako.”
BENJAMIN
“Volim ići u školu, imam drugare. Trebaju mi stvari za školu i volim da učim.”
Načelnik Općine Ilidža kaže da je opština uz najugroženije kategorije stanovništva.
Nermin Muzur, načelnik Općine Ilidža
“Ti naši sugrađani su živjeli na ulici u Velikoj Aleji u kartonskim kućama u kojim nisu posjedovali apsolutno nikakve uslove za život. Mi smo napravili privremeni alternativni smještaj u kojem su potpuno uslovne dvosobne montažne kuće bile u trenutke kada smo ih dodijelili njima, sa njima potpisali ugovor da im to dodjeljujemo na korištenje i upoznali ih da se radi o kamp naselju privremenog karaktera.”
Svi kvarovi i nedostaci koji se utvrde u ovom naselju biće popravljeni, rekao je načelnik i pozvao i druge organe vlasti da pomognu i uključe se u ovo pitanje. O problemima sagovornici s početka priče mnogo ne razmišljaju, jer svaki je dan, kažu, borba za opstanak. I tako dan za danom žive i ne traže mnogo, samo da se ne zaboravi da su i oni ljudi i da zaslužuju život dostojan čovjeka