Ljeto je na vrhuncu. Brdovito planinsko mjesto, na 860 metara nadmorske visine, u centralnoj Bosni i Hercegovini, Kneževo, po prvi put ugošćuje ljubitelje konjičkog sporta iz zemlje i regije. Tradicija konjičkog sporta ovdje ne postoji, ali postoji želja.
Dvadeset pet takmičara priprema se da pokaže svoje umijeća u četiri trke: bosansko-brdska grla, križanci, arapska grla i punokrvna engleska grla. Po prvi put sve će u ovom malom selu gledati radoznala publika. U trci učestvuju grla sa Žabljaka iz Bileće, iz Sanskog Mosta, Gradačca, Novog Sada…
“Opština je siromašna, ovo je početak razvoja i turizma i Kneževa. Mi smo područje koje egzistira na 850 m nadmorske visine, sredina je potpuno zdrava, bez ikakvih herbicida, mislim da ćemo mi uspjeti. Tragedija čitave Bosne i Hercegovine je nedostatak džokeja. Uglavnom džokeji su iz Crne Gore, nekad dođu iz Srbije. Staza je specifična, ima i strane i obale, džokeji iz Srbije čak nisu smjeli da jašu…”, kaže za N1 Krstan Kićo Borojević, osnivač KK Ždralin.
Zato jeste iskusni Safet, koji je u brdsku Bosnu stigao iz krševite Crne Gore.
“Upoznao sam se sa gazdom Kićom u Bileći prošle godine. Došao sam kod njega da mu uzjašem mlade konje. On ima arapsko grlo. Došao sam kao trener da mu treniram konje i da trčim trke”, kaže Safet Okić iz Rožaja.
Navodi da je najteže uzjahati arapskog konja.
“Oni su nemirni, živi, jaki konji… Imaju jaku krv. Ovdje se većinom uzgajaju arapska grla, više nego engleska. Danas trčimo sa 11 grla. Engleska grla imaju po klasama, šprinteri i jači su od arapa, brži, klasa čini svoje.”
Pobjede u prve tri trke su odnijeli učesnici iz Crne Gore: bosansko-brdska grla – Bojan Stijepović, križanci – Ivan Kovačević i arapska grla – Vuk Delić, dok je u trci punokrvna engleska grla pobjednik bio Dražen Dunđer iz Bileće.
Šesnaestogodišnji Radomir prvu godinu je džokej, ovo mu je četvrta trka u životu. Zadovoljan je nastupom.
“Trka je bila odlična, staza je bila malo klizava, jer je suva, naši su nas rezultati iznenadili, bilo je odlično. Ovaj konj je bio prvi, mog brata, drugi konj, kobila Cura bila je druga, zadovoljni smo. Ne plašim se životinja, to su naši konji, malo se uznemire kada su trke… Umore se u putu”, priča za N1 Radomir Stijepović, džokej iz Crne Gore.
U izvidnicu je stigao Refik Đukić iz Velike Kladuše. Vrti glavom na strmi teren.
“Lipo je ovdje, ali je ružan teren za konje, lako popadaju, teren nije dobar, uzastranu-nizastranu. Izazovno. A i skup je ovo sport, 1000 KM po grlu mjesečno, više daš nego što dobiješ. To siromah čovjek ne radi”, navodi Đukić.
Galop konja tako je zahuktao na improvizovanom hipodromu u selu Rađići. Želja je da sve pokušaju pretvoriti u tradiciju koja bi ovom području upotpunila turističku ponudu, koje fali, uprkos prirodnim ljepotama. Netaknuta priroda na više od 850 m nadmorske visine. Brdskoplaninski predio koji ima nekoliko čistih brzih planinskih rijeka, potencijalno je izuzetno zanimljiv za turiste.
Obronci Čemernice, podnožje Vlašića, rijeke Ilomska ili Ugar, jesu preksani, ali nedovoljni da jedino oni privuku turiste, nedostaju smještajni kapaciteti, ali i ponuda. A nedostaju i ljudi. Hiljade njih otišlo je iz ovog kraja trbuhom za kruhom.
“Loše, nema naroda”, kaže Nenad Popović iz Živinica i nastavlja s priičom kako je nekad u Živinicama bilo:
“Bilo je 700-800 đaka u seoskoj školi. Ne znam je li sad ima 50 đaka u Živincama. Svi otišli trbuhom za kruhom. Nema ovdje života. Nemamo rukovodstva, da ima neki čovjek da to pokrene, možda bi nešto bilo. Sad je to malo Kićo pokušao nešto…”
Da ipak ima nade i opstanka svjedoče mlada lica. Razdragana dječica koja oduševljeno posmatraju trke, uče o životinjama, ili pak igraju u kolu uz tradicionalnu narodnu muziku…
(Snežana Mitrović, N1)