Senad Hadžifejzović direktno je iz Istanbula realizovao Centralni dnevnik, a gost mu je bio kapiten BiH Edin Džeko (37). Džeko je govorio o današnjem derbiju protiv Galate, Feneru, svojoj karijeri, a tema razgovora bila je i reprezentacija BiH.
“Igrao sam i na najvećim stadionima na svijetu koji primaju po 50.000, 60.000 ili 70.000 gledalaca, ali nigdje nisam doživio atmosferu kao ovdje. Vidjet ćeš. Pogotovo što je derbi speficična utakmica. Tu će tek da ‘gori’, vjerovatno to ni ja nisam doživio. To mi je prvi derbi protiv Galate.”
Edin je nakon epizode u Interu imao i mnogo atraktivnije i bogatije ponude, ali je na kraju odabrao Fenerbahce.
“Ako nisam do sada zaradio, onda… nije sve u parama. Imao sam tih ponuda i kada sam bio mlađi, kada je bila aktuelna Kina. Ali, imam jednu karijeru i hoću da to iskoristim maksimalno koliko mogu, odnosno da igram na nekom najvišem nivou. Zato sam došao u Fener jer je to veliki klub poput onih što sam prije igrao. Bio mi je cilj da se osjećam kao igrač, da sam još uvijek na tom nivou, da mogu igrati u Europi. Hvala Bogu zaradio sam. Iz Želje sam otišao 2005. godine i dvije godine sam bio u Češkoj. Ljudi su tada mislili da sam otišao tamo zbog para, ali ja sam išao za svojim snovima. Tadašnji trener mi je rekao da dođem u Češku. Znalo se desiti da zadnjih sedam dana u mjesecu nisam imao šta da jedem. Bio sam cimer sa Samirom Merzićem, on je sad jedan od pomoćnih trenera u Veležu. Čovjek nije najsretniji ako ima pare. Mojoj ženi, djeci i meni je ovdje lijepo u Istanbulu i navikli smo se.”
Edin se osvrnuo i na to da ima 37 godina i da polako ide ka kraju karijere.
“Granice su pomjerene posljednjih nekoliko godina. Ibrahimović je igrao do 41. godine, pa i Totti. Prije se igralo maksimalno do 32. godine. Sada i klubovi gledaju koliko možeš dati na terenu, a ne koliko imaš godina. Možda najveću razliku osjećam kod oporavka između utakmica. Prije sam mogao igrati utakmice svaka tri ili četiri dana, ali sada to već duže traje. I meni je nekada dobro kada ne igram svaka tri dana i kada odmorim. Tu smo gdje smo. Ja još uvijek uživam u ovome i ne razmišljam o tome šta ću raditi poslije. Još uvijek se dobro osjećam. Naravno, svjestan sam da se približio kraj. Još uvijek ne znam šta ću raditi nakon karijere.”
Na pitanje da li će biti trener nakon završetka karijere, Džeko je kratko odgovorio:
“Ne. Ne. Nije da me ne zanima, ali ne razmišljam u tom pravcu. Kao fudbaler se stalno putuje, tu su karantini, ali kada si trener onda je još gore. Nikada te nema kući.”
Kapiten Zmajeva je i ispričao jednu zanimljivu anegdotu iz vremena kada je igrao za njemački Wolfsburg.
“Nekada se emocije ne mogu kontrolisati. Ljudi smo. Pogotovo kada se igra na utakmicama gdje je prisutno 50.000 ljudi. Ja sam gledao tokom karijere da se iskontrolišem u ključnim situacijama. Magath je u vrijeme kada sam igrao u Wolfsburgu doveo jednog čovjeka koji je bio više kao osteopata, a ne psiholog. Ja sam tada imao 21 godinu. I on meni kaže zašto glavu spustim dole kada promašim šansu. Ti kao mlad kontaš da sve znaš, ali tek sada vidim da je iskustvo bitno. On je meni tada rekao da sljedeći put kada promašim šansu – glavu gore, uštini se, nađi nešto svoje i odmah razmišljaj kako ćeš dalje. Ja sam ga poslušao i onda me krenulo u Wolfsburgu. Tu su sitnice, ali to je tako. Ja kažem fudbal se igra glavom, jer sve odluke donosiš glavom. Neko je tehnički bolji, neko lošiji, ali na kraju je sve u glavi.”
U baražu za EURO 2024 i meču sa Ukrajinom?
“Valjalo bi da se plasiramo na EURO. Naravno, ako budemo igrali kao ove kvalifikacija, onda nema ništa od toga. Generalno sam pozitivan i ne volim gledati nazad. Fudbal je takva igra tako da je sve je moguće, svašta se može promijeniti od danas do sutra. Šanse imamo. Igramo kući, a dobro je što ne igramo tri mjeseca da se sve zaboravi ovo negativno. Treba da se napravi pozitivna energija oko reprezentacije i te utakmice. Nadamo se da će biti i ta finalna. Šta imamo od priče bilo je ovako i onako, mijenjali smo jednog, pa dva trenera. Bilo je šta je bilo. Mora se napraviti pozitivna atmosfera. Ljudi oko reprezentacije i navijači koji dođu da nas podrže. Neće to biti lagana utakmica. Ako gledamo kako Ukrajina igra i kako mi igramo, oni su apsolutni favoriti. Ali, ne pobjeđuju uvijek favoriti. Prije svega, mi treba da budemo pravi. Nismo ni mi bezveze, imamo kvaliteta. Na neki način se mora izvući makskimum iz svih nas, da tu utakmicu budemo pravi.”
O selektoru Savi Miloševiću?
“Imam osjećaj da može svojom pričom da prebaci na nas igrače tu neku pozitivnu energiju i neke taktičke stvari koje očekuje od ekipe. Igrači ne prihvate to uvijek. Imam osjećaj da je to ekipa na neki način prihvatila. Izgubili smo od Portugala kako smo izgubili, ali svašta se desilo u kvalifikacijama što nam nije išlo na ruku. Nismo bili pravi, ali hajmo zaboraviti sve to i da pokušamo zajedno napraviti rezultat. Je li Savo Milošević sada selektor – jeste. Idemo dalje. Pa šta bude, bit će. Nakon toga je lakše pričati o nekim drugim stvarima.”
Selektor najviše računa na Džeku. Da li je mu je to pritisak?
“Nije. Meni je kroz cijelu karijeru pritisak. Moraš stalno zabijati. Ako nekoliko utakmica ne zabiješ gol, onda je problem. Pogotovo u europskim klubovima. Ili možeš ili ne možeš. Ako ne možeš, umjesto tebe će doći drugi. Mislim da je to najveći problem kod igrača sa naših prostora. Bilo je talenata kod nas, ali naprave taj iskorak da odu iz naše lige u Europu i zadovolje se brzo i misle da su oni ti igrači.”