Prodaja peleta i ogrevnog drveta zbog blage zime, ali i krize u Evropi, posljednja tri mjeseca bilježi rekordne minimume, skladišta su puna robe, a proizvođači tvrde da su u veoma nezavidnom polažaju i da jedva servisiraju obaveze pa su pojedini primorani da obaraju cijenu ispod proizvodne. Sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori RS Igor Andrić kaže da je na tržištu Republike Srpske trenutno velika ponuda peleta, te je došlo do znatnog pojeftinjenja.
– Cijena peleta po toni se kreće od 400 do 500 KM, u zavisnosti od proizvođača, a negdje je čak moguće naći i ispod 400 KM, što zavisi od kvaliteta ogreva – rekao je Andrić.
Prema njegovim riječima, pad cijena uslovila su puna skladišta usljed smanjene potrošnje jer je i prethodna zima bila blaga, ali i činjenice da su usljed energetske krize u zapadnoj Evropi nabavljene velike količine ogreva koje su ostale neprodate.
– I kod ogrevnog drveta je došlo do pojeftinjenja, paleta cjepanica košta od 180 KM do 210 KM – kazao je Andrić.
Predsjednik Asocijacije sertifikovanih proizvođača peleta u BiH Goran Ivanović rekao je za “Glas Srpske” da su peletari praktično na ivici propasti i da se hitno mora reagovati ako se želi sačuvati ova grana industrije.
– Izvoz i prodaja u posljednja tri mjeseca su katastrofalni. Dosta je parametara uticalo na to, a najveći je blaga zima i smanjena potražnja u EU, gdje je novca usljed krize sve manje. U nezavidan položaj dobrim dijelom su nas gurnule mjere zabrane izvoza koje su na snazi bile pretprošle godine. Predugo su trajale pa smo izgubili kupce u Evropi. Takođe, i značajan broj domaćih potrošača se okrenuo drugim energentima, pa je ove zime i njih manje među našim kupcima – priča Ivanović.
Dodaje da pojedini proizvođači jedva servisiraju redovne obaveze.
– Skladišta su prepuna, ogromne količine peleta imamo i to je razlog zašto pojedine kolege obaraju cijene ispod proizvodnih. Ljudi su prinuđeni na to jer moraju vraćati kredite, plaćati radnike, a nekako se mora preživjeti krizni period jer su uložena velika sredstva u mašine i opremu. Smanjenje broja radnika nije rješenje jer, ako nekog otpustimo zbog manjka posla, teško ćemo ga kasnije vratiti, otići će u inostranstvo – navodi Ivanović dodajući da za stabilizaciju tržišta treba da prođe najmanje godina, te da dio firmi neće uspjeti preživjeti taj period.
Planiraju da upute apel vlastima i nadležnim institucijama kako bi im pomogli da spasu i očuvaju proizvodnju.
– Drvna industrija je strateška grana i ako se ugasi samo dio proizvodnje, loptica s problemima će se nastaviti prebacivati na druge sektore jer smo svi povezani – rekao je on.
Ista situacija je i u firmama koje proizvode cijepano ogrevno drvo.
– I prodaja i proizvodnja su stale. Lageri su nam puni, uopšte nemamo ideju šta da radimo. Izvoz u januaru je u padu za 70 odsto, a kada se posmatra čitava prošla godina, plasman u Evropu je prepolovljen. Svega tri kamiona robe sam izvezao ovog januara, a kada se radilo dobro, tovario sam po 22 kamiona. Potez BiH, kada je spustila rampu, je bio katastrofalan. Hrvatska, Litvanija, Poljska su nam preuzele kupce u EU. Tek nekolicinu smo zadržali koji su, srećom, revnosni i redovno plaćaju preuzetu robu – priča potpredsjednik Udruženja drvoprerađivača drvnih sortimenata niže vrijednosti RS Đorđe Brkić.
Sagovornici “Glasa” tvrde da problema sa plasmanom imaju i domaće šumarije jer su prerađivači smanjili odvoz trupaca.
– Kompletna drvna industrija kuburi sa padom narudžbi za finalne proizvode, što se reflektuje i na “Šume RS” jer opada potražnja za sirovinom, odnosno trupcima. Međutim, bez obzira na te probleme krovno preduzeće i dalje drži visoke cijene, a mi zbog preskupih ulaznih sirovina nismo konkurentni u odnosu na Poljsku, Češku, Hrvatsku – rekao je Goran Ivanović.