Prije 32 godine, građani Bosne i Hercegovine na referendumu održanom 29. februara i 1. marta odlučili su da žele živjeti u nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini. Voljom 64 posto građana, Bosna i Hercegovina postala je nezavisna i suverena država. Uslijedila su međunarodna priznanja 76 država svijeta, a u maju 92. postali smo članica UN-a. Nedugo nakon proglašenja nezavisnosti, uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu, koja je branjena naredne četiri godine.
“Konstatiram da je jednoglasno Skupština Republike Bosne i Hercegovine usvojila odluku o raspisivanju republičkog referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine.”
Ovako je potpredsjednik Skupštine Republike BiH Mariofil Ljubić 25. januara 1992. saopštio da nakon Slovenije, Hrvatske i Makedonije i Bosna i Hercegovina kreće na put u nezavisnost. I prije samog raspisivanja referenduma iz SDS-a stizale su prijetnje i težnje da se spriječi samostalnost BiH.
“Nemojte misliti da nećete da odvedete Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje”, poručivao je Radovan Karadžić, predsjednik SDS-a u oktobru 1991. godine.
Ipak, jednoglasnom odlukom Skupštine Republike Bosne i Hercegovine referendum je raspisan, a mjesec i po nakon toga i održan. Građani su tog 1. marta 1992. potvrdili da žele Bosnu i Hercegovinu koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već svih naroda koji u njoj žive.
Od registovanih 3,2 miliona referendumu se odazvalo 64%. Od toga je za nezavisnost bilo njih 99%. I prije održavanja referenduma našu državu su priznale Bugarska, Turska i Slovačka, a nešto nakon i Ujedinjene nacije.
I dok su te 1992. zemlje svijeta priznavale suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine, naša zemlja bila je izložena napadu vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Ratna stradanja, zločini, progoni, na kraju i genocid trajali su četiri godine. Ratna agonija okončana je potpisivanjem Dejtonskom mirovnog sporazuma 15. decembra 1995.
Referendum je još jednom potvrdio granice i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. No, i tri decenije poslije, snage koje su prijetile raspadom i uništenjem države i danas negiraju historijske činjenice, pa se tako ovaj praznik nažalost obilježava i slavi u samo jednom dijelu Bosne i Hercegovine.