Bosanskohercegovački pjesnik, pisac i scenarist Abdulah Sidran preminuo je sinoć u 80. godini života. BiH je ostala bez velikog čovjeka koji je oplemenio dušu ove zemlje.
Veliki bh. pisac nekoliko mjeseci bio je u teškom zdravstvenom stanju.
Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine. Do aprila 1992. bio je zaposlen na RTV Sarajevo, kao ‘vodeći dramaturg’.
U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju ‘šezdesetosmaškom’. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća Svjetlost, Zmajeva nagrada).
U ratu objavljena, knjiga njegove poezije Sarajevski tabut nagrađena je priznanjem, Nagradom slobode, PEN-centra Francuske.
Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu ‘Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo’.
Scenarista je filmova Sjećaš li se Dolly Bell?, Otac na službenom putu, reditelja Emira Kusturice, Kuduz Ademira Kenovića.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu.
Prije tačno godinu gostovao je u emisiji Pressing na N1, gdje je govorio o brojnim aktuelnim temama. Između ostalog, poslao je svim građanima BiH poruku, rekavši da je suština njegove ideje u tome “da smo mi dosta propustili i da od sutra ne smijemo više propuštati, da sve ono što je pretvoreno u politički problem, a ima pravnu suštinu, vratimo i smjestimo u prostor pravosuđa.”