Safet Nadarević danas se rijetko pojavljuje u medijima. Priznat će da je ponajviše za to sam krivac, ni kao igrač se nije volio eksponirati, a pogotovo sada u mirovini kada mirnim i porodičnim životom živi u selu Polje nedaleko od Cazina.
Navijačima fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine je ostao u sjećanju po nevjerovatnoj borbenosti, požrtvovanosti i spremnosti da stavi glavu tamo gdje mnogi ne bi kopačku. Zbog toga ga je posebno volio tadašnji selektor Miroslav Ćiro Blažević koji nije imao dilemu koga staviti u odbranu ako su on i Emir Spahić zdravi.
I danas je Nadarević u fudbalu, prije nekoliko dana se vratio na klupu Bratstva iz Bosanske Krupe čiji dres nosi i njegov sin Adi, a velika strast mu je također i lov.
– Vratio sam se u Bratstvo. Prije pet-šest dana sam razgovarao sa ljudima iz kluba i dogovorili smo se da ponovo vodim klub, imam motiva, pokušat ćemo dovesti par kvalitetnih momaka da igramo što ozbiljniju ulogu. Inače, tu je i moj sin Adi koji je prije toga trebao da karijeru nastavi u Sloveniji. Prošao je na probi u Krki iz Novog Mosta, trebao je ostati, međutim zbog papirologije se iskompliciralo i ostat će tu do zime – kaže Nadarević na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
STRASTVENI LOVAC
Na društvenim mrežama se s vremena na vrijeme pohvali i trofejima. Za sada onima iz šume. Lov je njegova ljubav još od desete godine.
– Volim puno taj lov, ispunjava me, nigdje bolje ne napunim baterije nego u šumi uz dobro društvo. To dođe kao terapija od svakodnevnih stresova, a ako nešto radiš iz ljubavi, onda te i ide. Baš sam ovog vikenda ulovio srndaća. U svijetu lova to se gleda kao trofej, cijeni se mnogo. Imam inače i lovačke pse koji su obučeni za hvatanje divljih svinja… Ma, što kažu, bolje i da sam u tome nego u kafani.
Zbog načina igre Nadarevića su cijenili svugdje. Prije nego što se otisnuo van granica zemlje, potpunu igračku afirmaciju je stekao u Sarajevu čiji su mu navijači dodijelili i nagradu ‘Ismir Pintol’ po kojem je i sinu dao ime.
– To sam uradio iz zahvalnosti za tu nagradu koja mi mnogo znači. Sarajevo danas i u to vrijeme se ne mogu porediti, danas je klub na daleko većem nivou, finansijski stabilniji, mogu dovesti skoro koga žele. Da se niko ne uvrijedi, u ono vrijeme je bilo više majstora koji su bili daleko manje plaćeni. Šta je danas problem, zašto nema trofeja? To ne mogu da shvatim. Onakvi navijači to zaslužuju, kao što zaslužuju daleko više i navijači Željezničara, pa Čelika… Sve su to klubovi koji iza sebe imaju armiju navijača, a gledajte u kakvoj su danas situaciji.
DOŠLI PO MUJDŽU, DOVELI NADARA
Nakon Sarajeva sljedeća stanica u njegovoj karijeri je bio Zagreb, odakle je otišao u Eskišehirspor. Srećom, priznaje, otkrivajući da su Turci najprije željeli da na njegovo mjesto dovedu saigrača Mensura Mujdžu.
– U Zagrebu sam proveo najbolje fudbalske godine. Grad mi leži na srcu, nije se nikada gledalo odakle si i slično, a i klub sam po sebi je bio odličan za mlađe igrače. Pogledajte. i Zagreb je danas skoro na dnu, što je nevjerovatno ako se uzme u obzir kakvu infrastrukturu imaju i kamp koji je mogao ugostiti i reprezentaciju. Doslovno tu imaš sve, od bazena, sauna, teretane… Sve. Sa njihovim predsjednikom Medićem imam dobar odnos, volim ga, ali očito je problem u upravi. Tamo su me inače tri puta birali u najbolji tim sezone, a u Tursku prodao sam se tako što su ljudi iz Eskišehirspora došli s ciljem da gledaju Mujdžu i na kraju sam im, neplanski, zapao za oko ja i odlučili su da me dovedu.
Upravo je ta sreća, kaže, Nadarević ključna za uspjeh u fudbalu. Ponekad je nije imao.
– Postoje transferi za kojima i danas žalim. Iz bihaćkog Jedinstva sam u 20-tim otišao u Spartak iz Moskve, tamo su me dočekali u kampu, prošao sam ljekarske preglede i praktički čekao se samo potpis. Prolaze dani, vidim ne dešava se ništa, da bi mi onda njihov pomoćni trener koji je Makedonac kazao da je problem nastao u tome što se menadžer i predsjednik kluba nisu mogli dogovoriti. Isto tako postojala je priča da iz Turske odem u Bolton. Čak mi je i Asmir Begović pisao, nadao se da ću doći u Englesku, ali i tu se iskompliciralo. Sportski direktor i trener, koji su bili zagrijani za mene, na kraju su otišli iz kluba i sve je palo u vodu. Zato kažem – sreća je najvažnija.
PONOSAN NA KARIJERU
Na zanimljiv način nedavno ga se sjetio i Luka Modrić riječima “taj je dobro cipa”, aludirajući na njegove česte čvrste i nekada grube startove.
– Haha, vidio sam to baš, lijepo je kada te pamte tako veliki igrači. Čuvam i danas njegov dres koji smo razmijenili prilikom utakmice između Zagreba i Dinama. A jesam li cipao? To je bilo tako vrijeme. Kada sam polagao za UEFA-inu B licencu i kada su me pitali za karijeru, rekao sam da osjećam kao da sam igrao za Barcelonu znajući koliko je bio težak moj fudbalski put, koliko sam puta pješice išao na treninge da bih uspio i nešto zaradio… Kao dijete sam radio sve naopako, umjesto za svoj uzrast, radio sam treninge za odrasle. Nisam imao nekoga ‘jakog’ iza leđa, bio sam dijete iz radničke porodice i zato sam ponosan na sve što sam napravio.
U dresu reprezentacije je sakupio 30 nastupa. Bila je to jedna od najuspješnijih generacija koju je, po njegovom mišljenju, stvorio Ćiro Blažević s kojim je u karijeri najviše sarađivao.
– I danas se čujem sa mnogima od igrača iz tog vremena, čestitamo jedni drugima rođendane, ponekad se i vidimo. Mi smo bili kao jedna porodica. Može pričati ko šta hoće, ali pokojni Ćiro Blažević je napravio tu generaciju, dok su drugi došli na gotovo i pokupili šlag.
Nada se da dolaze bolji dani za reprezentaciju sada kada je na čeku bivši kapiten Sergej Barbarez.
– Slušam svakakve priče i za selektora i za Spahića, ali ako mene pitate, to su jedini momci koji mogu vratiti pobjednički duh reprezentaciji i dovesti momke koji će srce ostaviti na terenu. Ne treba očekivati ništa preko noći. Nije još to na nivou na kojem treba biti, pokazale su to i zadnje utakmice, ali ima pomaka. Kada daješ sve od sebe, neće ti zamjeriti ni navijači, podvukao je Safet Nadarević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)