Bosna i Hercegovina sa Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom i ostalim zemljama regije ima potpisano nekoliko sporazuma koji predviđaju da se osobe koje imaju dvojno državljanstvo, a počinile su neka krivična djela u BiH, izruče zemlji koja ih traži. Razlog za to je bila zloupotreba dvojnih državljanstava, ali ih sporazumi nisu spriječili. Dug je spisak onih koji su spas od krivičnog progona i zatvora našli u susjednoj državi. Tako je za desetine njih prelazak granice značio spas.
Zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić posljednji je bjegunac od pravde koji je iskoristio dvojno državljanstvo kako bi pobjegao od hapšenja u BiH i utočište pronašao u susjednoj Hrvatskoj. Bježanje iz Bosne i Hercegovine u neku drugu državu od pravde odavno je utabana staza kojom su prošli mnogi.Većinom u jednom pravcu. I većinom kada je riječ o predmetima ratnih zločina.
DENIS DŽIDIĆ, izvršni ravnatelj BIRN-a BiH
“Imamo više desetina osoba, samo potjernica imamo preko 70 od strane BiH prema Srbiji i Hrvatskoj i negdje ogroman je broj tih ljudi koji su u različitim fazama. Neki od njih se samo potražuju radi krivičnog postupka neki od njih su završili krivični postupak, pravosnažno osuđeni i poražuju se a vidimo apsolutno odbijanje da se sarađuje na tom polju”.
A razlog zašto je najviše onih koji bježe od izdržavanje kazne za ratne zločine je to što se potpisani međunarodni sporazum između BiH i Srbije ne odnosi na ta djela. I tako je najviše njih na srbijanskoj adresi.
ČEDOMIR STOJKOVIĆ, odvjetnik iz Srbije
“BiH i Srbija su se usaglasile oko toga da ne izručuju svoje državljane koji su u drugoj državi optužena za krivična djela ratnih zločina, zločina genocida jer, valjda se nije željelo da se tu izvrši politička arbitračnost u kojem bi srpske optužnice gonile Bošnjake. Bosanske optužnice gonile Srbe”.
DENIS DŽIDIĆ, izvršni ravnatelj BIRN-a BiH
“Kada se govori o nekim predmetima kao što je Novak Đukić, viidmo da je on preko 10 godina presuđen na kaznu zatvora i cijelo ovo vrijeme se nalazi na slobodi. Što znači jedna apsolutna svojevrsna amnestija od odgovornosti od kazne na koju je pravosnažno osuđen”.
Za sva krivična djela primjenjuje se potpisani bilateralni sporazum o izručenju između BiH i Srbije potpisan 2014. godine.Taj međunarodni sporazum predviđa i izručenje vlastitih državljana ako su ispunjeni određeni uslovi.
GORAN KARADAREVIĆ, odvjetnik iz Srbije
“Lice koje ima državljanstvo domaće, a traži s enjegovo izručenje i to ona djela organizovanog kriminala, korupcije, itd. Ali može biti izručeno i za druga teška krivična djela gde je bitno da je zaprećena kazna zatvora od minimum 5 godina”.
No, ulica je dvosmjerna. Spas tim putem našli su i oni iz drugih država. Vjerovatno najpoznatiji je slučaj Mamić. Hrvatske vlasti službeno su zatražile od vlasti u Bosni i Hercegovini izručenje Zdravka Mamića, koji je u Hrvatskoj pravosnažno osuđen na šest i po godina zatvora za izvlačenje 15,3 miliona eura iz GNK Dinama i oduzimanje imovine u iznosu oko 6,8 miliona eura.
NERMIN PEĆANAC, bivši ministar unutarnjih poslova KS
“Jednostavno čovjek koji je pobjegao iz jedne države, ovdje sve blagodati ove zemlje uživa. Medijska ličnost Razvija biznis itd. a potražuje se za najveći privredni kriminal iz druge zemlje.”
Imenom i prezimenom mogli bi nabrojati mnogo slučajeva sličnih Mamiću, Lejli Fazlagić, Anti Jelaviću, Branimiru Glavašu, Novaku Đukiću,Sakibu Mahmuljinu i ostalima. Broj onih koje potražuje bh. pravosuđe nanosi ogromnu štetu državi i koči pojedine procese. No, razlozi za to su uglavnom izbjegavanje primjene postojećih sporazuma, kombinacija zarobljenog sistema, politički pritisak, komplikovana administracija i različita zakonska rješenja koja dodatno kompliciraju sistem.I sve dok je tako sve će više biti onih pojedinaca koji će te mehanizme koristiti za vlastiti spas.