Trebinje se, držeći se naloga čuvenog pjesnika Jovana Dučića, na ovom slovenskom jugu, razvija kao svojevrsna kulturna oaza ili kao centar i grad kulture, rekao je sinoć na zatvaranju “Dučićevih večeri poezije“ zamjenik gradonačelnika Trebinja Dražen Bošković.
On je zahvalio svima koji su učestvovali u toj trodnevnoj manifestaciji u Trebinju i u, kako je rekao, “Dučićevim dvorovima“.
“Nazvah ’Dučićevim dvorima’, obje strane Trebišnjice i Hercegovačku Gračanicu, pri tom mislim i na sve kulturne institucije, lokalnu zajednicu i na svakog građanina ovog grada,“, rekao je Bošković na objedinjenoj manifestaciji na kojoj su u prvom dijelu večeri govorili pjesnici, nakon čega je održana akademija sa izmijenjenim scenarijem prilagođenim događaju koji se desio Novom Sadu.
Bošković je napomenuo da je Dučićevim donacijama, njegovim idejama i crtežima, Trebinje odavno počelo da se oblikuje kao grad u kome se kultura tretira iznad, za ovdašnje prilike, uobičajenih standarda i navika. On je podsjetio da je Trebinje već nekoliko godina turistički magnet u kome turistički rekordi padaju iz godine u godinu, istakavši da je takav proces, što zna svako u Trebinju, pokrenula i ubrzala kultura.
“Nije to samo u pitanju projekat Trebinje – Grad kulture, nego i jedan kulturni dinamizam, koji u osnovi nosi poruku, da u ovom gradu možete proširiti svoja znanja, svoje mogućnosti i svoje potencijale“, naveo je Bošković.
A, centar svega bile su i ostale “Dučićeve večeri poezije“, “istinsko poetsko svetilište“, kako reče jedan pjesnik, koje okuplja pjesnike i umjetnike i sve one, koji u ljepoti traže smisao života i imaju potrebu za duhom prave i istinske kulture, koja u sebi nosi tragalačku začuđenost i zapitanost duha, pred tajnama života i svijeta, dodao je Bošković.
“Dučićeve večeri poezije“ uz to povezuju i stalno obnavljaju naš, srpski sveukupni duhovni prostor, a to duhovno jedinstvo je prosto ukotvljeno u srž te manifestacije, koja je jedinstvena podrška podizanju moralnog zdravlja srpskog naroda i u odbrani njegovog jezika, čija je postojbina baš, ovdje, u Hercegovini, naglasio je Bošković.
“Skoro da i nema velikog pjesnika, koji, ovdje, nije govorio svoje stihove, a kažu, da ne postoji ništa skuplje ni trajnije od pjesme izrečene od njenih autora, pogotovu ovdje, gdje se ona posebno vrednuje i poštuje i gdje su, za te stihove, srca svih, davno otvorena“, istakao je Bošković.
Veza Dučićevog Trebinja i pjesnika, njegovih nasljednika, odavno je postala i suštinska i sudbinska i zato, pjesnici rado dolaze “velikom Duki“ u pohode, dodao je Bošković.
Na ovom, 57. pjesničkom razgovaranju i saborovanju podno Leotara, govorili su pjesnici, nagrađeni, tokom godine koja polako ističe, rekao je on i podsjetio i da je u okviru trodnevnog pjesničkog skupa u Trebinju održano i veče posvećeno Dučićevom velikom prijatelju, sabratu i velikom pjesniku Aleksi Šantiću, povodom 100 godišnjice njegovog odlaska.
“I ono što je bilo iznad njihovih života, njihove pjesme i njihovo umjetničko djelo, i večeras će se susresti u Trebinju i još jednom će se potvrditi da je poezija sinonim za vječnost. Zato i traju i trajaće ’Dučićeve večeri poezije’“, kazao je Bošković.
Pjesnik Ranko Popović rekao je da Dučićevo djelo i poezija, između ostalog, svjedoče da je lirika najviši stepen metaFizike i posljednji rezultat sposobnosti ljudskog izraza, kao i o tome koliko je u stanju naš lijepi srpski jezik i koliko ima elastičnosti, plastike, muzike i boje u našim riječima.
“Dučićevo je djelo i svjedočanstvo disciplinovanog rada i angažovanja, jer pjesnik bez discipine nije savladao ništa, ni sebe ni prirodi pošto je poezija stalan i disciplinovan napor ka junaštvu, kako je davno o Dučiću pisala umna Isidora Sekolić“, rekao je Popović.
U pozorišnoj sali Kulturnog centra Trebinje svoje stihove kazivali su pjesnici iz regina Đorđo Sladoje, Miloš Janković, Zoran Kostić, Dejan Aleksić, Bratislav Milanović, Majo Danilović, Grozdana Lučić Lalić, Radomir Uljarević, Vidak Maslovarić, Zdravko Miovčić, Branko Stevanović, Biljana Ristić i Velibor Šipovac.
(Radio Trebinje)