Selektor košarkaške reprezentacije BiH Adis Bećiragić za N1 BiH je obavio veliki intervju u kojem je govorio o brojnim temama. U nastavku izdvajamo samo jedan zanimljiv dio u kojem Bećiragić opisuje sve naše reprezentativce.
“Svaki dan imam velike razgovore sa Edinom Atićem. Njega bih nazvao velikom enigmom. Može biti najbolji playmaker u Evropi. Treba samo biti s trenerom koji ga voli, a ne koji ga smatra igračem. Mislim da nije još došao do takvog trenera. Današnji treneri prilaze igračima ili može tricu pogoditi ili to je to. Ja ne prilazim tako, pokušavam dublje da uđem u psihologiju svakog igrača. Amar Gegić je nepredvidljiv. Najnepredvidljiviji momak, jer odjednom igra kao NBA igrač i onda samo popusti. Ali ogroman potencijal. Kenan Kamenjaš stamen kao najveći kameni. Najstameniji i najpouzdaniji. Strašan momak. Džanan Musa, eh ovako. U osmanlijskoj vojsci je postojala specijalna jedinica vojnika sa Balkana Deliler, koje je zvao sultan kada Osmanlije ne mogu osvojiti tvrđavu. Njihova karkateristika je bila da se bore sa drvenim mačevima i pokazuju protivniku da se ne boje njih. Oni su se tukli, tolika je hrabrost bila, Musi sam rekao ti meni ličiš na njih. Kad izađeš na teren, hoće sve da pobiješ tamo. Lazić je 3 na 3 (smijeh). Imamo posebnu vezu i srčanu vezu. Osjeća ogromno poštovanje prema meni. To je uzajamno. Malo me podučio i životu, mislio sam da je njegova posljednja utakmica, ali mi je rekao da nikad ne znamo šta će se desiti do februara. Ja sam rekao Boga mi Lazo u pravu si”, kazao je Bećiragić, a potom je govorio i o drugima:
“Adin Vrabac – momčina. Doktor pouzdanosti. Lončara nisam htio zvati. Onda me zvao Halilović i kaže da se povrijedio, pa za njim i Kamenjaš. Samo sam nazvao Lončara, reko gdje si, kaže mi u Zagrebu. A otac mu je bolestan puno. Rekao sam da sam u problemima i da mi treba. Odgovorio mi je: ‘Coach ako treba pješke, eto me odmah sad’. Sjeo u auto i došao. Eto kakav je momak. Sejfić – prozor ne smije pasti. Kad mu kažeš šta treba, ma ima najveće srce i čudan borac. Sani Čampara jedini momak kojem nisam dao puno prilike. Izuzetno pouzdan, uvijek spreman iako zna da neće igrati. Amar Alibegović – volio bih da igra u Euroligi, jer mislim da može. Nisam vjerovao da ovoliko voli BiH. Znam ko su roditelji. Onda i ljubav Luke Garze, poslao mi je i poruku i rekao da jedva čeka da se vidimo na Eurobasketu. Jusuf Nurkić- ja ga zovem babo. Ljudi ne znaju, da je to momak, koji je veliki profesionalac. Voli ovu državu i bio sam zabrinut kada je trebao doći. On ima drugačije percepcije košarke od nas. U Americi je druga košarka i sve drugačije od nas. Samo jedna riječ mu je dovoljna da mu kažeš, Juka nije to loše, ali nama treba ovako. Kaže odmah ‘coach u redu je’. Prihvati sve bez ijedne ružne grimase. Izuzetno dobar momak. Manjgafića sam želio dovesti kod sebe u klub, ali mi se nije svidjelo kako igra odbranu. Izuzetan potencijal za poene. Trebao je Penava umjesto njega doći, ali nije mi drago što nije došao. Znam da je povrijeđen. Nisam imao hrabrosti sa Manjgafićem da rizikujem, svaka pozicija je bila vrijedna zlata. Mogao je i realno igrati, onda Lazić igra sve pozicije i nikad se ne umara. Da se barem malo umorio da ubacim Manjgafića. Lazić mi je rekao nakon meča nisam jeo ništa cijeli dan. Uvukao sam svu energiju u sebe i nije mi dozvolio da Manjgafića ubacim. Haris Delalić žao mi je što nije iskoristio priliku, ali volio bih da je pogodio te tri trice u Zagrebu, ali imat će ako Bogda opet priliku. Vojinu Iliću nisam dao priliku, šta ću imam tu Musu, koji bi najradije umro na terenu nego da izađe. Miralem Halilović već dvije godine ne dolazi, bio je porvijeđen. To je kapiten koji nam je zaista falio. Tako je sve u životu, sve je prolazno i ja sam prolazan. Nadam se da će igrati u februaru, ako ne bude opet povrijeđen”.