Klimatske promjene trajno su isušile 77,6% Zemljinog kopna u posljednje tri decenije. Ako se trend nastavi, do kraja vijeka čak pet milijardi ljudi moglo bi živjeti u sušnim područjima. U posljednje tri decenije, klimatske promjene su dovele do trajnog isušivanja tri četvrtine Zemljinog kopna, upozorava značajan izvještaj Ujedinjenih nacija (UN).
Prema ovom izvještaju, suva područja su se proširila za površinu veću od Indije, pokrivajući 40,6% Zemljine kopnene površine, ne uključujući Antarktik. Dezertifikacija, odnosno isušivanja, proces pretvaranja tla u pustinje je postao veliki problem u zadnoj deceniji, zbog efekata klimatskih promjena.
Promjena koja redefiniše život na Zemlji
Izvještaj, koji je objavila Konvencija UN-a za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD), predviđa da bi, ukoliko se trend nastavi, do 2100.godine čak pet milijardi ljudi moglo živjeti u sušnim područjima. Ovo bi dovelo do iscrpljivanja tla, smanjenja izvora vode i kolapsa ključnih ekosistema.
Generalni sekretar UNCCD-a, Ibrahim Thiaw, izjavio je da je ovo prvi put da je kriza suše naučno dokumentovana s tolikom preciznošću.
„Suše prolaze, ali kada klima postane sušnija, sposobnost povratka na prethodno stanje se gubi. Ova promjena, koja sada utiče na ogromna kopnena područja širom svijeta, redefiniše život na Zemlji”, rekao je Thiaw.
Suše podstiču migracije i nesigurnost hrane
Pored klimatskih promjena, destruktivno korišćenje zemljišta i loše upravljanje vodnim resursima dodatno doprinose problemu. Gotovo tri milijarde ljudi i više od polovine svjetske proizvodnje hrane suočavaju se s velikim pritiscima na vodene sisteme.
Prema jednoj nedavnoj studiji, posljedice ovog trenda uključuju učestale požare, kolaps poljoprivrede i rastuće masovne migracije. Posebno pogođena područja uključuju gotovo cijelu Evropu, zapadni dio Sjedinjenih Američkih Država, Brazil, istočnu Aziju i centralnu Afriku. Autori izvještaja koristili su napredne klimatske modele, standardizovane metodologije i detaljnu analizu postojeće literature kako bi pružili jasnu sliku o rastućem trendu isušivanja.
Ipak, autori poručuju da budućnost ne mora izgledati tako sumorno, ukoliko se preduzmu odlučne mjere. Osim drastičnog smanjenja emisije ugljen-dioksida, predlažu poboljšano praćenje sušnih područja, bolje korišćenje zemljišta i vode te jačanje otpornosti i saradnje među zajednicama širom svijeta.
(Glas Amerike)