“Priča o kulturnoj baštini Mostara” je projekt Udruge Proaktiv u sklopu kojeg predstavljamo najvažniju kulturno-povijesnu baštinu grada na Neretvi.
U 18. stoljeću u Mostaru je postojalo 11 esnafa, a samo su tri imala svoj dio grada. Među njima je bio i tabački, kožarski esnaf, tada najrazvijeniji. Nekoliko metara od Starog mosta se nalazi Tabhana, utvrđenje s debelim zidovima i ogromnim bazenom u sredini. Radionica za štavljenje kože je na ovo mjesto postavljena još u 17. stoljeću. Radila je i poslije Drugog svjetskog rata, ali se koža obrađivala u Visokom, a ovdje se samo otkupljivala. Prostor današnje tabhane, Gornje ili velike, tabaci su se preselili prije 1664. godine. Za tabhanu je davno čuveni turski putopisac Evlija Čelebija zapisao kako radionice za štavljenje kože, nema nigdje kao u Mostaru.
– Njena zgrada je kao tvrđava, unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini je veliki bazen, zapisao je.
Nezaobilazna destinacija
Prema dostupnim podacima, mostarski tabaci uselili su se u sjedište janjičarskog odreda pred kraj 15. stoljeća, jer je ranije korišteni objekt na ušću Radobolje u Neretvu bio nesiguran od plavljenja.
– Sve donedavno u dvorištu Tabhane, nalazili su se ostaci otvora obloženih glinom u kojima se štavila koža. To je, nažalost, zatrpano. No, poznato je da je Tabhana radila i poslije Drugog svjetskog rata, kada se koža otkupljivala, kaže poznati kroničar Šemsudin Serdarević.
Sada se ovdje nalaze kafići i restorani s neprikosnovenim pogledom na Stari most. Na ulazu možete čuti zveket čekića o bakarnu ploču. To je jedini podsjetnik na zanate na području Tabhane. Smještena u blizini Starog mosta, Tabhana danas nudi prelijepo iskustvo za putnike koji žele uroniti u lokalnu kulturu. Iako specifične usluge nisu navedene, odlična lokacija sugerira živahnu atmosferu idealnu za istraživanje i opuštanje. Bilo da se šetate kroz povijesne ulice ili tražite slikovitu pozadinu za fotografiranje, Tabhana je nezaobilazna destinacija koja ističe ljepotu i naslijeđe Mostara.
Tabaci su važili za pobožne ljude, a zbog specifičnog mirisa kože, tabački esnaf je jedini imao svoju džamiju – Tabačicu ili Hadži Kurtovu džamiju. Ona je izgrađena u 16. stoljeću na kraku Radobolje. Zasvođena je s dva kamena svoda, pa se zato za nju kaže “džamija u kojoj se imam nalazi na suhu, a džemat u vodi.“
Na listi UNESCO-a
Kroz stoljeća je izgubljena Hadži-Kurtova vakufnama. Priča kaže da su u izgradnji džamije sudjelovali i mostarski tabaci, pa su jednom prilikom, nakon što su otpilane grede kraće nego što je trebalo, uzeli razvlačiti ih kao da je riječ o koži. Tako je nastala izreka “Razvukli k’o tabaci gredu”.
I svoje drugo ime je dobila po tabacima, jer je džamija napravljena ispred Tabhane, a u nju su najviše dolazili pripadnici tabačkog esnafa i u toj džamiji je njima počinjao i završavao radni dan. Nekad su uz džamiju bile i kovačke radnje i mlinice. Vjerojatno je mjesto njene izgradnje, centar trgovačko-zanatske čaršije, razlog zašto nema svoj harem.
Prilikom revitalizacije Starog grada pedesetih godina, obnovljena je i Tabačica i stavljena pod zaštitu države, a u novije vrijeme, kao dio kompleksa Starog grada, nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Kod Tabačice i Tabhane se nalazi Hamam, jedino sačuvano tursko kupatilo u Mostaru, a jedno od malobrojnih sačuvanih u cijeloj Hercegovini.
Izgrađeno je krajem 16. i početkom 17. stoljeća u otomanskom stilu. U svoje vrijeme je predstavljao središte svih dešavanja. Pored čišćenja tijela, ovdje su se dogovarali poslovi i razmjenjivale informacije. S rušenjem Otomanskog carstva, on se zatvara, a 2015. postaje muzej.
(Dnevni list)