Stećci i nišani, odnosno nadgrobni spomenici, svjedoci su burne prošlosti u Bosni i Hercegovini i borbe za njenu teritoriju i opstanak. Svjedoci su da je uvijek bilo onih koji su domovinu branili i odbranili od neprijatelja. Jer Bosna je uvijek bila meta velikih sila, a nažalost, to se ni do danas nije promijenilo iako je međunarodno priznata država. Ono što je manje poznato javnosti jeste da BiH ima najgrandiozniji nadgrobni spomenik na Balkanu, pa i u Evropi. Nalazi se na ulazu u Glamoč, u haremu Jakir, a riječ je o bašluku Omer-age Bašića koji je visok čak 412 centimetara (4,12 metara). Bašluk Omer-age Bašića napravljen je 1798. godine, staroosmanskog je oblika, klasičnog izgleda, samo su dimenzije netipične.
– Prema nekim tradicijama, pričama, pa čak i pisanim izvorima, aga Bašić ga je sam sebi za života isklesao. Ali ono što znamo jeste da je ubijen u zasjedi. Taj dio Glamoča je nekada bio nestabilna granica gdje se svašta dešavalo i u tim nekim upadima on je izgubio život – kaže za Faktor Nihad Klinčević, magistar nauka, istraživač i publicista.
No da bi se razumjela historija nišana, napominje, važno je upoznati faze u njihovoj izradi.
– Imamo ranu fazu koja obuhvata period od sredine 15. stoljeća do sredine 17. stoljeća i tada su se nišani izrađivali u skladu sa srednjovjekovnom klesarskom tradicijom na ovim prostorima i oni imaju dosta prenesenih ukrasa pa čak i natpisa na bosančici kao što imamo i na stećcima. Druga faza izrade je od sredine 17. stoljeća kada dolazi do potpune ispostave Osmanskog carstva na ovom području i kada dolazi do uspostave sistema kao u ostalim teritorijama. U tom periodu nišani se počinju izgrađivati u skladu sa društvenim statusom preminule osobe i taj status se prikazuje na turbanu. I u ranoj fazi i u kasnoj fazi zadržao se taj lokalni utjecaj koji se veže za srednjovjekovnu Bosnu, a on se ogleda u činjenici da kod uglednih i imućnih osoba možemo prepoznati i njihov nišan jer je masivan i ima malo drugačiji, bogatiji natpis – pojašnjava Klinčević.
Takve nišane od rane faze nalazimo i u Bakićima kod Olova, u Imamovićima kod Sokoca, nalazimo masovne nišane iz druge faze u Šetićima kod Rogatice, Alibegovićima kod Knežine.
– Šta je specifično za nišan u Glamoču? On je masivno izgrađen, ne mogu ga dvije osobe obuhvatiti. Ako bi padala kiša, mogli bi se sakriti ispod njegovog turbana koji je toliko iznad nas da nam pruža zaštitu da ne bismo ni pokisli. Pored tog nišana u Glamoču mi imamo još jedan nišan. U narodu ga zovu fenjer nišan ili prorezani nišan gdje unutra u kamenu kao u jednoj niši imamo isklesan turban. To nigdje na svijetu ne možemo naći. Svi nišani imaju svoje regionalne specifičnosti koji su specifični za istočnu Bosnu, Hercegovinu, posebno za Krajinu gdje imamo specifičan kamen. Svi ti nišani su klesani od lokalnog kamena, pa recimo u istočnoj Bosni je klesan od kamena tufa koji je uziman iz Rogatice, oko Sarajeva je to bio kamen hreša. Tadašnji majstori su znali odabrati kamen koji traje i do danas. I naravno, želim napomenuti da su i drugi nišani koje sam spomenuo također glomazni. Svi oni otprilike su četiri metra. Ovaj u Glamoču pretpostavlja se da je najveći, ali i da je bio veći nego danas, jer je vjerovatno malo potonuo od 18. stoljeća do danas – ističe Klinčević.
Napominje da nam nišani daju sjećanja na značajne ličnosti naše prošlosti, zbog čega im trebamo više dati pažnje.