Svakog septembra, zvuk školskog zvona označi početak nove školske godine širom Bosne i Hercegovine, ali odlasci ljudi iz naše zemlje, uglavnom mladih, u godinama kada se formiraju porodice, smanjili su i broj školaraca. Škole svake godine imaju sve više praznih klupa. Procjenjuje se kako je u posljednjih 10 godina broj đaka smanjen za više od 90 hiljada, što znači da je izgubljen jedan cijeli grad.
Na školsko zvono svake godine sve manje prvačića ulazi u učionicu. Smanjenju broja učenika, nažalost, svjedočimo iz godine u godinu. U septembru svake godine, učiteljice i učitelji primaju malu vojsku prvačića u svoje okrilje, ali u posljednih nekoliko godina, ovaj broj se neprestano smanjuje. Elvira Karasoftić, učiteljica u osnovnoj školi Behaudin Selmanović ističe da je u ovoj školi nekada bilo sedam odjeljenja po razredu, a sada se taj broj smanjio na dva.
ELVIRA KARASOFTIĆ, učiteljica u OŠ “Behaudin Selmanović” Sarajevo
Nažalost sve je učestalija situacija da sve manje i manje imamo upisanih prvačića. Ove godine ih je samo 43. Što znači dva odjeljenja. Do sada je uglavnom bilo oko tri odjeljenja, međutim posljednjih godina dva odjeljenja po razredu što je tužno. Nekada je osnovna škola Behaudin Selmanović brojala 1560 učenika.
Iako demografi godinama upozoravaju na negativne demografske trendove, kao što je i trend smanjenja broja upisanih prvačića, rezultata strategija nadležnih za rješavanje ovog problema još uvijek nema. Kako navode, ekonomska i politička nesigurnost utječu na odgađanje ili čak odustajanje od stvaranja porodica u BiH.
STEVO PAŠALIĆ, demograf
Migriraju mladi,obrazovani i ljudi u reproduktivnom periodu i oni odnose i buduća rađanja, ali sve se to vrti kroz ovu priču, ne mislim ja da ćemo mi to lako rješavat. Danas mladi parovi hoće da su zaposleni da su djeca obezbjeđena da su vrtići besplatni to se najavljuje u perspektivi, jedna od najboljih mjera je besplatan vrtić.
SEAD PAŠIĆ, sociolog
Ovo je posljedica potpune zapuštene državne politike, ja sam vrlo sumnjičav da naša država, naše vlasti imaju potrebu da povećaju broj stanovništva, kako sad stvari stoje njima ovaj depopulacijski užas odgovara jer moraju manje izdvajati za razna sredstva.
U Unsko Sanskom kantonu, nekoliko područnih škola je u proteklim godinama, zatvorilo svoja vrata. U bihaćkoj “Gornje Prekounje – Ripač” svake godine je najmanje 20 učenika manje, a ove godine školske godine bilo je najmanje prvačića. Još nije poznato rješenje kako da se u školama ponovo čuje smijeh više đaka prvaka, a ne muk praznih učionica i zaključanih škola zbog nedostatka đaka. Ali, ovo je direktna posljedica politike koja se primjenjuje u Bosni i Hercegovini godinama.