Frane Ikić, hrvatski internacionalac i njegov bivši poslodavac FK Velež, imali su spor na Sudu za sportsku arbitražu u Lozani (Švicarska). Velež prema presudi od 25. februara ove godine mora igraču isplatiti 66.650 KM i pripadajuće kamate. Žalba Rođenih djelomično je uvažena, s obzirom na to da je u oktobru 2023. FIFA presudila u korist igrača u ukupnom iznosu 106.525 KM plus kamate.
Ikić, koji je nastupao i za Želju, u julu 2022. godine potpisao je ugovor s Mostarcima. Ugovorom je imao zagarantovanu osnovnu plaću 6.825 KM prve, a 8.775 KM druge godine. Pored toga u ugovor su bili uključeni i aneksi s dodatnim bonusima.
U Veležu su u augustu 2022. odlučili smanjiti plaće igračima za 30 posto, navodno zbog loših rezultata. Ikić je odbio prihvatiti smanjenje i krajem godine je zatražio sporazumni raskid ugovora, koji je klub ignorisao.
Početkom 2023. Ikiću je zabranjeno da trenira s prvom ekipom. U januaru 2023. igrač je poslao klubu opomenu pred raskid i ostavio im rok od 15 dana za isplatu zaostale plaće. U februaru 2023. Ikić je jednostrano raskinuo ugovor zbog neplaćanja i degradacije u timu. FIFA je presudila u korist Ikića i naložila punu isplatu štete. Velež se žalio Sudu za sportsku arbitražu (CAS) koji je prihvatio da je igrač imao opravdan razlog da raskine ugovor, ali mu je umanjio naknadu, jer je ubrzo našao novi klub i tako “ublažio štetu”.
(Ne)sporazum u vezi s trajanjem ugovora
Jedan od ključnih momenata u cijelom slučaju bila je formulacija u Aneksu ugovora koja se odnosila na trajanje druge godine ugovora. U originalu na bosanskom stajalo je:
– Klub i igrač uz obostranu saglasnost i dogovor aktiviraju drugu godinu ugovora, koja završava 31.5.2024.
FK Velež je tvrdio da to znači da druga godina vrijedi samo ako se obje strane ponovo dogovore, dakle – nije automatski. Međutim, Ikić je u FIFA postupku preveo taj pasus na način koji izostavlja dio “uz obostranu saglasnost”, čime je ostavio dojam da je druga godina već aktivirana – što bi značilo da raskid ugovora vrijedi za puni dvogodišnji period. Na CAS ročištu, FK Velež je doveo sudskog tumača koji je detaljno objasnio da riječ “uz” u kontekstu znači “pod uvjetom”, odnosno “subject to mutual agreement”. Klub je tvrdio da je to bila manipulacija prijevodom s Ikićeve strane. Upravo oko te rečenice odlučivalo se hoće li klub platiti naknadu za ostatak samo prve sezone (do maja 2023) ili i za cijelu drugu sezonu (do maja 2024). CAS je prihvatio verziju da je druga sezona bila “aktivirana”, ali je smanjio štetu jer je Ikić našao novi klub.
Ikićeva komunikacija s Fudbalskim savezom BiH
Nakon što je Ikić jednostrano raskinuo ugovor sa Veležom u februaru 2023, proveo je nekoliko mjeseci bez kluba, a u julu 2023. potpisao je za Buxoro FK iz Uzbekistana. Da bi mogao nastupiti za novi klub, trebao je tzv. “international transfer certificate” (ITC) od Fudbalskog saveza BiH.
– U prilogu Vam šaljem Aneks ugovora zaključenog između FK Velež i mene. Kao što možete vidjeti, član 2 propisuje mogućnost produženja ugovora do 2024. godine isključivo u slučaju međusobnog dogovora između kluba i igrača – pisao je Ikić.
Drugim riječima, Ikić je tvrdio kako je druga godina bila samo opcija, što je suprotno njegovim tvrdnjama pred FIFA-om, gdje je dokazivao da je imao dvogodišnji ugovor.
– Mi imamo samo ovjereni osnovni ugovor, niti jedan Aneks nam nije dostavljen, te prema dostupnim podacima, ugovor istječe 31.5.2024. godine. Kako bismo izdali potvrdu za prelazak, ugovor mora biti raskinut (sporazumno, putem Komiteta za status igrača, FIFA odluke itd.) – odgovorio je Oliver Glibo iz FSBiH.
Dakle, FSBiH nije prihvatio tvrdnju o isteku ugovora, jer nije imao Aneks, već je vodio slučaj kao da je ugovor i dalje važeći.
Velež je ovu prepisku iskoristio pred CAS-om kao dokaz da je i sam Ikić smatrao da druga godina ugovora nije automatski aktivirana i optužio ga da je jedno tvrdio pred FIFA-om, a drugo Savezu.
(Faktor.ba)