Dok Bosna i Hercegovina zvanično još čeka na članstvo u Evropskoj uniji, za mnoge mlade ljudi ta unija već je stvarnost – samo ne u njihovoj zemlji, nego u inostranstvu. Odlazak mladih iz BiH nije više izuzetak već pravilo, a ključni prioriteti na evropskom putu ostaju neispunjeni i pretvoreni u mrtvo slovo na papiru. U ozračju Dana Europe, pitanje ostaje: gdje mladi vide svoju budućnost, i kada će evropski put postati realnost za sve?
Nadina Mehić, studentica iz Tuzle, kaže da spada među rijetke koji ne planiraju napustiti zemlju. Nada se ulasku u EU i vjeruje da bi to značajno promijenilo kvalitet života mladih – od stabilnosti, preko obrazovanja, do mogućnosti zapošljavanja i putovanja. Ipak, iskustvo njene generacije govori drugačije: većina je već otišla.
U anketi provedenoj među mladima širom zemlje dominira skepsa. Pitanje evropske budućnosti većina vidi kao daleku i gotovo nerealnu perspektivu. Neki ističu duboke unutrašnje podjele kao glavnu prepreku, drugi govore o nespremnosti društva da živi po evropskim standardima, a mnogi jednostavno ne vjeruju u bilo kakve promjene pod trenutnim političkim vođstvom. Jedna žena izjavljuje da su joj djeca otišla jer ovdje nisu mogli opstati. Mnogi ipak vide EU kao jedinu šansu za bolji život, i to ne više u teoriji, već u realnom preseljenju iz BiH.
Dan Europe bio je prilika i za predstavnike međunarodne zajednice da ukažu na važnost mladih u procesu integracija. Luigi Soreca, šef Delegacije Evropske unije u BiH, naglasio je da će se u direktnim susretima s mladima truditi prenijeti njihove poruke europskim institucijama i osigurati njihovu aktivnu ulogu u kreiranju politika. Slično poručuje i Elvira Habota iz Direkcije za europske integracije BiH, navodeći da mladi posjeduju ogroman potencijal, ali da se on može iskoristiti samo ako im se omogući stvarna uključenost u društvene procese.
Pitanje koje se nadvija nad cijelom ovom pričom ostaje bez odgovora: kada će vlasti u Bosni i Hercegovini početi djelovati u interesu svih građana, posebno mladih? Dok se to ne desi, ostaje na svima nama da pokušamo zadržati mlade ljude u zemlji i uključiti ih u procese koji bi, jednog dana, mogli ovu zemlju zaista približiti Evropi.