Prije tačno 40 godina, ministri Belgije, Njemačke, Luksemburga, Francuske i Nizozemske ukrcali su se na brod Princess Marie-Astrid i otplovili do sredine rijeke Mozel, na tromeđi u srcu Evrope. Tamo, nadomak malog luksemburškog mjesta Schengen, potpisali su sporazum o postepenom ukidanju graničnih kontrola.
Taj dogovor postao je temelj najveće zone slobodnog kretanja na svijetu. Danas Schengenska zona omogućava putovanje bez pasoške kontrole za 450 miliona ljudi iz 29 zemalja – uključujući i četiri koje nisu članice EU – a granične kontrole trebale bi biti izuzetak i privremena mjera u vanrednim okolnostima.
Umjesto proslave – nova zabrinutost
Ipak, dok se u Luksemburgu pripremaju proslave povodom 40. godišnjice Schengenskog sporazuma, raste zabrinutost zbog povratka graničnih kontrola. Od juna ove godine, čak 11 od 29 zemalja članica Schengena, uključujući Austriju, Francusku, Njemačku, Italiju i Nizozemsku, obavijestilo je Evropsku komisiju o ponovnom uvođenju kontrola. Većina ih je najavila kontrole na šest mjeseci, ali u mnogim slučajevima riječ je o produženju postojećih mjera koje traju bez prekida.
“Schengen se topi pred našim očima,” upozorio je španski zastupnik u Evropskom parlamentu Juan Fernando López Aguilar.
Tokom pandemije COVID-19 bio je među onima koji su insistirali na ponovnoj aktivaciji slobodnog kretanja u EU, ali, kako kaže, od tada se situacija drastično pogoršala.
Migracije kao izgovor, sigurnost kao opravdanje
Brojne zemlje navode ilegalne migracije kao razlog za kontrolu. Njemačka je lani uvela kontrole na svim granicama uz obrazloženje da se suočava s “ozbiljnim prijetnjama javnoj sigurnosti”. Kada je Friedrich Merz preuzeo kancelarsku funkciju, Njemačka je dodatno pooštrila režim. Premijer Poljske Donald Tusk nazvao je kontrole neprihvatljivima, dok je češki ministar unutrašnjih poslova Vít Rakušan pozvao Berlin da ublaži mjere koje utiču na prekogranični saobraćaj.
Za Luksemburg je ova tema lična. Tisuće građana svakodnevno putuju preko granice s Njemačkom, a vlasti su već uputile žalbu Evropskoj komisiji. “Luksemburg, kao mjesto rođenja Schengena, ima posebnu odgovornost da očuva njegov duh,” poručio je ministar unutrašnjih poslova Léon Gloden.
Evropska komisija: slabo, oprezno i bez rezultata
Evropska komisija naziva trenutne kontrole “derogacijom” od pravila slobodnog kretanja, ali često se, kako ističe López Aguilar, zadovoljava floskulama poput “pratimo situaciju” ili “angažovani smo u strukturiranom dijalogu”, bez konkretne pravne reakcije. Komesar za unutrašnje poslove i migracije Magnus Brunner istakao je da se budućnost Schengena može osigurati samo snažnom zaštitom vanjskih granica i efikasnom policijskom saradnjom među članicama.
Granice nisu zatvorene, ali nisu ni stvarno otvorene
Brojne vlade, uključujući belgijsku, izražavaju podršku privremenim unutrašnjim kontrolama uz uvjerenje da se to može provesti bez nanošenja štete građanima. Ipak, u Luksemburgu poručuju da se granice ne smiju vraćati – ni fizički, ni u glavama ljudi.
“Suština Schengena je sloboda,” kaže ministar Gloden.
“Zato je ključno da rušimo granice u svijesti, a ne da ih ponovo gradimo.”