Mnogi krajevi u BiH imaju tek nekolicinu stanovnika. Tako je je i u Johovcu kod Doboja, gdje se broj stanovnika smanjio pedeset puta. Rijetki mještani i danas žive bez vode za piće iz vodovoda, kao i prije tri i više decenija. Za porodične kuće njihovi nasljednici su manje zainteresovani. Oni nisu navikli na život pored loše infrastrukture.
Dio samačkog života u Johovcu kod Doboja starica Mara provodi u uređenju dvorišta. U njenoj blizini skoro da i nema komšija.
MARA JURKOVIĆ, STANOVNICA JOHOVCA
„Nema ni dućana. Tjedno da prođe jedanput mali minibus. Pokupi ljude u grad da obave neke stvari, tražili smo, ali nema šanse. Ko ima auto, dobro je. Hvala ljudima, ko ima auto pa svrati, pita treba li šta i hoće odvesti i sve, nema ni govora.“
U naselju koje je 15 kilometara udaljeno od Doboja muku muče s istim problemima, kao i prije rata u BiH, kada je u Johovcu bilo blizu 1500 stanovnika. Vode iz vodovoda i dalje nema u većem dijelu naselju, gdje danas živi pedeset puta manje ljudi.
FRANJO KARAMATIĆ, BIVŠI STANOVNIK JOHOVCA
„Pustinja u odnosu kako je bilo. Prije je bilo živo. Bilo djece. Bilo svega. Sad nema nikoga.“
Tokom ljeta u dvorištima bude više starijih stanovnika.
ANICA KRIŽIĆ, BIVŠA STANOVNICA DOBOJA
„Selo je potpuno prazno, tu i tamo neki starac, kao i mi. Borimo se, a mi to volimo. Mi svoj kraj volimo i zato dolazimo. Vidjeli ste bavimo se povrtlarstvom, nečim, čim se nisam bavila cijelog života.“
Za roditeljske kuće nove generacije su slabije zainteresovane. Među rijetkim stalnim stanovnicima je i Anto čiji nasljednici ne mogu zamisliti život na ovoj adresi.
ANTO KRIŽIĆ, STANOVNIK JOHOVCA
„Ostalo nam je to još malo rasvjete da nismo baš u pravoj tami i preko noći to malo svijetli.“
U Johovcu više nema ni škole ni ambulante. Pored puta, koji je dijelom makadam, stoje uništene, djelimično popravljene i obnovljene kuće od kojih je većina prazna.
MARA JURKOVIĆ, STANOVNICA JOHOVCA
„Biće trava do koljen, ostruge. Dobro, dođu djeca, godišnje jednom, dvaput. Malo pokose, urede, obilaze. Što me najviše tješi groblje je tu i pokojnici su tu, pa će doći, neće napustiti. Imaće gdje prenoćiti. Ne mora se odmah isti dan vraćati. To me malo tješi.“
I ljubav prema rodnom kraju ima svoju cijenu, koju od penzije nije svima lako platiti.
ANICA KRIŽIĆ, BIVŠA STANOVNICA DOBOJA
„i mi bi, vjerovatno, puno manje dolazili. Srećom da nas malo i djeca u tome pomažu. Vide da mi to volimo, a finansijski odlaziti tamo, amo, baš i nije jeftino.“
Lokalna infrastruktura, koja se decеnijama nije promijenila, ne može ni tokom ljeta privući nove generacije kojima su roditelji iz Johovca kod Doboja, čak i kad budu penzioneri, kažu malobrojni žitelji ovog naselja, kojih ima svega tridesetak.