Zaseok Orašlje u selu Rotimlja (opština Stolac) nadomak Mostara čuva tužni sudbinu. Gotovo u isti dan, sa 50 godina razmaka, njegovi mještani su doživjeli teški zločin.
12. jula 1943. godine, njemačka vojska je uz pomoć ustaša izvršila masakr nad preko 60 mještana Bošnjaka iz porodica Bucman, Palata, Pehlić, Džoklo, Behram…
Zločin se dogodio jer su Nijemci saznali da Bošnjaci Orašlja skrivaju partizane i podržavaju narodnooslobodilački pokret. Informacija o skrivanju partizana je stigla do Nijemaca preko ustaškog župana i advokata Jakiše Milkovića, koji su ubrzo organizovali napad. Zadatak je povjeren jedinicama 7. SS dobrovoljačke divizije “Princ Eugen”.
U ranim jutarnjim satima 12. jula, njemačke trupe su opkolile zaseok Orašje, dolazeći iz Mostara, Domanovića i Stoca. SS zločinci su naredili svim seljacima koje su zatekli u polju da uđu u kuće i štale, gdje su ih napali i ubili, ne birajući između muškaraca, žena i djece. Čak nisu poštedjeli ni novorođenčad. Među žrtvama bilo je 25 djece mlađe od 15 godina, uključujući tek rođene bebe poput Muhibe, Šefike i Šerifa.
Nakon masakra, Nijemci su zapalili sve kuće i štale. “Samo nekoliko pojedinaca je uspjelo preživjeti tako što su se sakrili među mrtvima. Ispuzali su iz zapaljenih zgrada ili pobjegli, kako bi ispričali sudbinu porodica i komšija.
U ovom nečuvenom zločinu stradale su cijele porodice, kao što su Palata, Bucman, Džoklo, te mnoge druge.
50 godina kasnije
13. jula 1993. godine, 50 godina nakon prvog zločina, pripadnici HVO-a i HV-a su ponovili iste zločine na istom mjestu. Ubijeno je 12 mještana Orašlja, potomaka onih koji su stradali u Drugom svjetskom ratu.
Najmlađa žrtva bio je Adis Bucman (5), dok je najstarija bila Fatima Pehlić (71).
Mještanin Meho Bucman je izgubio cijelu porodicu, preživjevši zločin iz 1943. godine, ali ne i onaj iz 1993., kada su stradali njegova majka, brat, žena i djeca.