Evropa se suočava s nezapamćenom nestašicom baruta i propelentnih prahova, ključnih sirovina za proizvodnju municije i naoružanja. Dok velike države ulažu milijarde kako bi osigurale vlastite potrebe, male zemlje poput Bosne i Hercegovine ostaju na samom dnu lanca snabdijevanja, što već sada prijeti da ugasi proizvodne pogone poput Igmana iz Konjica.
Rast potražnje za municijom i eksplozivima, izazvan ratom u Ukrajini, doslovno je ispraznio evropske zalihe baruta. Prema izvještajima analitičkih kuća, kombinacija iscrpljenih rezervi, ograničenog broja proizvođača i naglog povećanja vojnih potreba stvorila je “savršenu oluju” na tržištu.
Danas čak i najveći evropski proizvođači oružja rade na granici kapaciteta, a barut postaje “usko grlo” kompletnog lanca proizvodnje, piše BiznisInfo.ba.
Veliki igrači, poput njemačkog Rheinmetalla, francuskog Eurenca i nordijskog Nammoa, pokušavaju proširiti kapacitete. Rheinmetall je povećao proizvodnju u svojoj tvornici Nitrochemie u Aschauu za 60 posto, uz planirano dodatno povećanje od 40 posto do sredine 2025. godine. Francuska je, prvi put nakon decenija, pokrenula obnovu nacionalne proizvodnje baruta kroz investiciju od 100 miliona eura, od čega polovinu finansira EU. Cilj je proizvoditi dovoljno propelenta za čak 100.000 artiljerijskih granata godišnje.
Osim toga, u Bugarskoj se planira gradnja najveće fabrike baruta u Evropi, upravo uz podršku Rheinmetalla, dok se strateški kapaciteti poput proizvodnje nitroceluloze vraćaju u evropske ruke preuzimanjem kompanija poput Hagedorn-NC u Njemačkoj.
Zašto se nestašica ne može brzo riješiti
Čak i uz ogromne investicije, nestašica baruta neće nestati preko noći. Razlozi za to su višestruki:
Složena proizvodnja – Barut i eksplozivi zahtijevaju visoko kontrolisane procese, stroge sigurnosne protokole i specijalizovane fabrike koje nije moguće brzo izgraditi.
Zavisnost od uvoza sirovina – Glavni sastojci poput nitroceluloze i pamuka dolaze iz Kine i drugih udaljenih tržišta, što Evropu čini ranjivom na globalne poremećaje.
Regulatorne barijere – Proizvodnja i transport baruta podliježu strogim nacionalnim i međunarodnim pravilima, što dodatno usporava proces širenja kapaciteta.
Eksplozivna potražnja – Rat u Ukrajini i obnavljanje zaliha NATO zemalja stvorili su ogromnu potražnju koja nadmašuje trenutne mogućnosti proizvodnje.
U praksi to znači da će čak i uz nove fabrike i širenje postojećih pogona, Evropa imati manjak baruta najmanje još nekoliko godina, a prioritet u snabdijevanju imat će najveće i najuticajnije države.
Male zemlje ostaju na repu
Za male države poput BiH, ova kriza ima posebno teške posljedice. U globalnim nestašicama, pravilo je jasno: velike države uzimaju za sebe, male ostaju bez robe. To se već desilo na samom početku pandemije koronavirusa kada su zemlje EU uvele zabrane izvoza medicinske opreme, uključujući respiratore i zaštitne maske. Bosna i Hercegovina tada je, uprkos hitnoj potrebi, bila prisiljena čekati dok veće zemlje ne zadovolje vlastite potrebe.
Sada se ista situacija ponavlja – samo što umjesto medicinske opreme nedostaje barut. Kako EU zemlje nastoje osigurati vlastite vojne kapacitete i podršku Ukrajini, zemlje van EU, poput BiH, gotovo sigurno će biti zadnje na listi za isporuke.
Igman kao primjer ranjivosti
Kompanija Igman d.d. Konjic, najveći proizvođač municije u BiH, najbolji je pokazatelj koliko male zemlje mogu biti ranjive. Igman je zavisio od jednog dobavljača baruta – fabrike Barutana Lučani u Srbiji. Kada je Srbija u junu 2025. godine uvela zabranu izvoza strateških sirovina, proizvodnja u Igmanu je stala.
U saopštenju iz jula 2025., Uprava Igmana priznala je da su zastoji u proizvodnji direktna posljedica ove zabrane. To je dovelo do gubitka ugovora, kašnjenja u isporukama i ogromnog finansijskog pritiska – u prvoj polovini godine kompanija je zabilježila 19,8 miliona KM gubitka. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da Igman nije na vrijeme diversifikovao izvore snabdijevanja. Iako u Evropi i svijetu postoje drugi proizvođači baruta, prelazak na novog dobavljača zahtijeva dugotrajan proces testiranja i certifikacije municije, što se ne može uraditi u kratkom roku.
Paralele s pandemijom
Situacija s barutom sve više podsjeća na krizu tokom pandemije koronavirusa. Tada su male zemlje, uključujući BiH, bile posljednje u redu za respiratore, vakcine i zaštitnu opremu. Veće i bogatije države jednostavno su “zatvarale granice” i zadržavale proizvode za sebe, a manje zemlje ostavljale da se same snalaze.
Danas, umjesto respiratora, na udaru je vojna industrija. Barut je postao nova strateška roba, a zemlje s manjim političkim uticajem i slabijim vezama – kao što je BiH – ponovno se suočavaju s istim problemom: nedostatkom pristupa ključnim sirovinama. Ako se problem ne riješi, BiH bi mogla izgubiti ključnu poziciju u regionalnoj vojnoj industriji, dok bi stotine ili hiljade radnih mjesta bile ugrožene.
Lekcija koju BiH ne smije ignorisati
Nestašica baruta u Evropi pokazala je koliko su male države ranjive u globalnim krizama. Dok velike sile grade fabrike, preuzimaju strateške resurse i osiguravaju zalihe, manje zemlje ostaju prepuštene volji drugih. Bosna i Hercegovina sada plaća cijenu zavisnosti – ne samo od jednog dobavljača, već i od globalnog sistema u kojem politička moć određuje ko dobija pristup kritičnim resursima. Ako BiH želi izbjeći ponavljanje ove situacije, mora strateški planirati i investirati u vlastite kapacitete. U suprotnom, svaka nova globalna kriza – bilo da se radi o respiratorima, barutu ili nekoj trećoj strateškoj robi – ponovo će ostaviti zemlju na samom kraju lanca snabdijevanja.
(Danijela Sinanović, Biznis info)