U Starom Ugljeviku protesti su svakodnevni jer je gotovo cijelo naselje postalo klizište. Iskop uglja nadomak kuća traje paralelno sa sporom o legalnosti cijeloga posla između rudnika koji vrši iskopavanja i koncesionara. Mještani ovoga kraja traže hitno rješenje problema na terenu.
U selu je ostalo tek nekoliko domaćinstava. Oni koji su imali snage i mogućnosti, već su otišli. Oni koji su ostali svaku noć liježu sa zebnjom.
“Ovdje živi porodica sa šestero djece. Njih ukupno ima 10 u toj kući , to je domaćinstvo staro 300 godina i sad za neku mizernu paru koju im nude da izađu odavde”, govori Stevo Simić.
“Ovo stanovništvo je ugroženo već duži period, mi smo počeli da gubimo jedno od najvećih sela. Jedno od najmoćnijih sela je, faktički, otjerano”, kaže Miladin Radovanović.
I dok mašine Rudnika i termoelektrane Ugljevik nastavljaju da kopaju tik uz koncesiono polje „Komsara“, a država i vlasnici prebacuju odgovornost i čekaju arbitraže, ljudi čekaju odgovore. Samo što njihovo vrijeme curi mnogo brže od sudskih procesa i političkih odluka.
“Bez vode je preko 60 domaćinstva, duže od 48h.Pola sela ima vodu, što ne znači da će imati i sutra. Bazen popravljamo svakih 2 dana, pomjera ga klizište, u proceduri je već duže vrijeme da se pravi novi bazen”, dodaje Simić.
Od januara 2023 godine, izvršena je eksporoprijacija više od 20 domaćinstava, u što je uloženo 11,5 miliona maraka, tvrde u RiTE Ugljevik. Trenutno su najugroženija tri domaćinstva koja se nalaze uz samo klizište. Očekuje se potpisivanje ugovora i isplata domaćinstvima.
“Želim svim mještanima pomenutih mjesnih zajednica Jovići, Falčiči, Sarije, Mezgraja da se izvinim što moraju da trpe sve ove probleme sa kojim se suočavamo i mi i oni, ali očekujemo da najkasnije do kraja oktobra mjeseca budu završena dva alternativna puta, koja će biti stabilna na duži vremenski period i da će imati te puteve za korištenje i dolazak svojim domovima”, poručio je Diko Cvijetinović,
Klizište u Starom Ugljeviku ne guta samo kuće i puteve, ono guta bezbjednost, mir i vjeru ljudi u sistem. Dok mašine i dalje rade, a institucije prebacuju odgovornost, selo ostaje zarobljeno između politike, koncesija i prirodne sile. Svaki novi dan nosi rizik, svaki trenutak podsjeća na dugogodišnje propuste, a ono što ostaje su ljudi koji čekaju slamku spasa.