Četvrti je dan štrajka glađu zeničkih rudara. Traže hitno, trajno rješenje, isplatu plata za juli i avgust. Ako zahtjevi ne budu ispunjeni, najavili su i radikalnije mjere. Zenički rudari već dva mjeseca žive bez plata. Ove godine ovo nije prvi put da su radnici dovedeni u ovakvo stanje, a sada su stupili u štrajk glađu, nadajući se da će njihova patnja biti posljednje upozorenje nadležnima.
Rudari preživljavaju uz pomoć prijatelja i porodice iz inostranstva ili se zadužuju, što ih dovodi na rub egzistencije. Profesor Nedim Suljić podsjeća da je uzrok problema decenijsko loše upravljanje rudnicima.
„Već 15–20 godina veliko je razočarenje političarima. Njihovom nesposobnošću, sklonošću korupciji, pljački, socijalnoj neosjetljivosti i uništavanju svega čega se dotaknu. Proizašla je iz toga jedna sveopšta apatija u društvu – tako i u RMU Zenica“, kaže Suljić.
Iz Elektroprivrede BiH najavljeno je da će uprava rudnika do petka isplatiti julske plate, dok se augustovske još čekaju. Ipak, rudari su odbili ovu ponudu, tražeći hitni sastanak u ponedjeljak kako bi zajedno pronašli rješenje nagomilanih problema u Rudniku Zenica.
„Ako su oni došli do zaključka da nas zatvore, mi smo se složili sa tim, nek samo urade socijalno prihvatljiv način zbrinjavanja naših kolega“, poručuje Elvedin Alić, zamjenik predsjednika Sindikata radnika RMU Zenica.
Nedžad Duraković iz Sindikata RMU Zenica naglašava da rudari nemaju osnovna sredstva za život.
„62 dana ljudi nemaju osnovne prihode. Mi bez isplate plate broj osam i konačnog rješenja za isplatu do samog procesa zatvaranja ne mislimo zaustaviti ovaj proces. Krenuli smo u ovo okupljanjem sindikalnog odbora uz potporu radnika“, kaže Duraković.
„Rudari su najmanje krivi za ovo što se desilo u Zenici. Imaju ljudi koji su vodili rudnike i struka koja radi na projektima i na svemu. Mi smo samo radili ono što nam je naređeno”, dodaje Senid Dizdarević, rudar iz jame Raspotočje.
Problemi sežu i dalje – od 2009. godine radnicima nisu uplaćivani ni zdravstveno ni penziono osiguranje, što su mnogi opisali kao sliku navodne „pravedne energetske tranzicije“, koja u bh. kontekstu postaje sinonim za život bez primanja i neuplaćenog radnog staža.
Eksploatacija uglja u RMU Zenica trajala je 140 godina, sve do marta prošle godine kada je obustavljena proizvodnja u jami Raspotočje. Kao razlozi navedeni su dugovanja i nedovoljno isporučene količine uglja, dok pitanja lošeg upravljanja, ulaganja u novu opremu i istraživanje novih nalazišta nisu bila riješena.
Profesor Suljić podsjeća i na devastirani kop Mošćanica.
„Površinski kop Mošćanica ne radi od ratnih dešavanja. U njega je uloženo 146 miliona KM i ta imovina je uglavnom devastirana. Zašto se do sada nije pokrenula proizvodnja? Trebalo je napraviti procjenu opravdanosti rada, ali to košta. To je velika imovina“, ističe on.
„Uvijek je bila situacija da to puno iziskuje troškove. Ćumura gore ima, slažemo se, ali mi više nismo u poziciji da pričamo o tome zbog gašenja, jer nećemo više biti RMU Zenica kao proizvodni pogon“, dodaje sindikalac Duraković.
Nakon zatvaranja rudnika planirano je da dio radnika ode u penziju, a dio da bude premješten u druge rudnike. No, zbog nestrateškog odnosa nadležnih, Bosna i Hercegovina se ubrzano kreće od izvoznika električne energije ka zemlji ovisnoj o uvozu.
Rudari su jasno poručili da će nastaviti štrajk glađu dok se njihovi osnovni zahtjevi – isplata julske i augustovske plate – ne ispune, a ukoliko do ponedjeljka ne dođe do rješenja, najavili su radikalnije mjere.