Prošlo je mnogo godina od kada je djevojka Minela Zukić poginula u prometnoj nesreći. Njena plemenita porodica pristala je donirati organe koji su spasili i produžili živote drugim ljudima. Nažalost, u ovoj godini, od 11 transplantacija samo jedna je bila od kadaveričnog donora. Ako se Bosna i Hercegovina želi pridružiti međunarodnoj mreži za razmjenu organa Eurotransplantu, potrebno je jačati transplantacijsku medicinu.
Fahir Muminović iz Maglaja je kao četrdesetogodišnjak obolio od zatajenja bubrega. Poput stotina drugih, bezuspješno je čekao transplantaciju.
„Skoro četiri i po godine sam bio na dijalizi i brat mi je došao i ponudio se. Što se tiče države, bubreg ne bi ga nikada. Ni dan danas“, priča nam on.
„Čekao sam sedam i po godina na federalnoj listi dok se nije pojavila sestra kao donor“, kaže Mevludin Terzić, transplantirani bubrežni bolesnik iz Gračanice.
Iako su zakonska rješenja poboljšana, u praksi se ništa nije promijenilo. I dalje je za osobu koja se potpisivanjem donorske kartice izjasnila da nakon smrti želi donirati organe potreban pristanak porodice, koji često izostane.
„Zakon je samo mrtvo slovo na papiru. Niko ga ne provodi i nikoga se to ne tiče. Dokle će tako biti, mi bubrežni bolesnici ne znamo“, ističe Hasib Ibrahimović, bivši predsjednik Udruženja bubrežnih bolesnika u Gračanici.
Prije 11 godina u saobraćajnoj nesreći poginula je djevojka Minela Zukić iz Zavidovića. Njen otac Sead je bez razmišljanja odlučio donirati njene organe koji su produžili živote oboljelima u Doboj-Istoku, Srebreniku, Kladnju…
„Vodio sam se time šta da je, kojim slučajem, trebalo da se donira organ mojim dvjema kćerkama ili supruzi. Da li bih ja tada odbio ili bih prihvatio? Naravno da bih prihvatio“, ističe on.
„Operacija je trajala oko osam sati. Probudila sam se kao nova i zato kažem da je taj 2. septembar moj drugi rođendan“, kaže Ifeta Karić, transplantirani bolesnik iz Doboj-Istoka.
„Samo pet mjeseci moj je sin stariji od naše Minele, rahmetli, koja je meni život produžila. Emocije su bile i tada sam se najteže osjećala. Bilo mi je jako teško“, prisjeća se Hasija Herić, transplantirani bubrežni bolesnik iz Kladnja.
Koliko je važno doniranje organa znaju oni koji su dobili novu priliku za život, poput Fahira Muminovića s početka priče:
„Devet i po godina kako mi je doniran bubreg. Drukčiji je život, bolji. Novi život. I, evo radim, hvala Bogu. Borim se.“