Iako su se na svoja ognjišta vratili prije tačno 29 godina, stanovnici Jusića kod Zvornika u Bosni i Hercegovini i danas se službeno vode kao povratnici. Godinama im se, kažu, asfaltira pokoji dio puta, a tretira ih se često i kao socijalnu kategoriju, iako su mnogi među njima odavno stvorili živote i domove.
Jusići se nalaze na samoj entitetskoj liniji. Administrativno pripadaju Zvorniku, u Republici Srpskoj, ali su zbog blizine naslonjeni na Sapnu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
„Moji su prvo otišli u Sloveniju. Da su imali posla, ostali bi ovdje. Otišli su mi oboje, i kćerka i sin. Gotovo svi su otišli, još malo ovo dječaka što je ostalo, to je sve. Ovdje nije bilo posla, bilo je nešto malo, ali ili neće da plate, ili nisi osiguran. I tamo sam otišao, i tamo mi je dobro“, priča jedan od mještana.
Iako mnogi i danas odlaze trbuhom za kruhom, svi se redovno vraćaju u svoje selo — za praznike, produžene vikende ili ljeto. Zajednički skupljaju novac i ulažu u obnovu, infrastrukturu i zajedničke projekte.
„Institucije su te koje trebaju poticati omladinu i podržati povratak da bismo opstali na svom mjestu. Mi izgrađujemo koliko možemo. Svi ljudi odavde, sva omladina doniraju sredstva za igrališta, obnove, za džamiju kad je trebalo. Trudimo se da odradimo što možemo za budućnost naše djece i nas“, kaže Rusmir Smajlović iz Jusića.
Jedan od problema koji mještani ističu je i komplikovan položaj sela: „između“ dva entiteta, gdje se često osjećaju kao da ne pripadaju nikome.
„Ovdje je vrlo teško živjeti. Mi smo svi koji se nalazimo u tampon zoni, ja to tako zovem, ne pripadamo nikome. Dio komunikacije, dio poljoprivrede, dio mnogih stvari oslanja se i na jedan i na drugi entitet, pa korisnici vrlo teško ostvaruju poticaje. Nikad odavde niko nije radio u Zvorniku, i dan-danas niko ne radi, iako smo se prvi vratili“, objašnjava Husejin Muratović, predsjednik Mjesne zajednice Jusići.
Fotoreporter Ahmet Bajrić Blicko, koji je 1996. godine zabilježio povratak prvih mještana u Jusiće, prisjeća se tog vremena s nostalgijom, ali i razočaranjem zbog izgubljenog povjerenja.
„Vidim da sad ovi za izbjegla i raseljena lica malo više hodaju po selima, da pokušaju pomoći ako mogu. Ali teško je ispraviti krivu Drinu sada kad je šteta već napravljena. Trebalo je u korijenu pomoći ovim ljudima, da se otvore farme, da se pruži podrška odmah nakon povratka“, kaže on.
Poseban teret za Jusićane i danas predstavlja činjenica da još čekaju pravdu za ratne zločine počinjene 1992. godine nad njihovim sugrađanima. Predmet se pred Sudom Bosne i Hercegovine vodi od 2018. godine.
„Nama valja gledati u budućnost, ali nikako ne smijemo zaboraviti ono što se dešavalo u prošlosti. Mi ovdje, na području Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, djelujemo u oba entiteta i više nikome ne moramo dokazivati da smo spremni na suživot. To su naše komšije i mi s njima surađujemo i radimo“, poručuje Izet ef. Salkanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zvornik.
Unatoč svemu: teškom životu, sporoj obnovi i dugom čekanju na pravdu, u Jusićima i dalje tinja nada. Mještani i danas, trideset godina nakon povratka, vlastitim rukama obnavljaju svoje domove i zajednicu. Nada i upornost, kažu, ono su na čemu i dalje grade budućnost. Želja da ostanu na svojoj zemlji jača je od svega što ih pokušava podsjetiti na prošlost.