U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine 16. oktobra otvorena je izložba “Kultura svima”, koja kroz inovativne 3D modele odabranih umjetničkih djela iz stalne postavke približava umjetnost osobama s invaliditetom. Posjetiocima je time omogućeno da djela bosanskohercegovačkih umjetnika poput Romana Petrovića, Đoke Mazalića, Lazara Drljače i Karla Mijića dožive kroz dodir i zvuk, čime se umjetnost otvara za sva čula.
Izložbu su organizovali Udruženje Život s Down sindromom Federacije BiH (nosilac projekta) i Umjetnička galerija BiH u okviru projekta “Muzej za sve”, koji uz podršku UNESCO-a i Evropske unije promoviše pristupačnost i pravo svih na kulturno iskustvo bez barijera.
Ključnu ulogu u realizaciji imala je Lejla Mehanoli Alić, produkt dizajnerica iz Konjica, koja je dizajnirala, modelirala i rukovodila procesom izrade taktilnih replika. Lejla Mehanoli Alić je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjek produkt dizajn, a njen akademski uspjeh potvrđuju titule učenice generacije u osnovnoj i srednjoj školi, najboljeg studenta generacije, te dobitnice Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu.
Lejla Mehanoli Alić je istaknula da je ideja projekta bila učiniti izložbe u muzejima i galerijama “pristupačnije svim ljudima, neovisno o njihovim sposobnostima”.
“Bila sam angažovana da radim na dizajniranju i izradi taktilnih replika umjetničkih djela naših najpoznatijih umjetnika iz Bosne i Hercegovine. Radili smo taktilne 3D printane replike umjetničkih djela, sve u cilju da bi umjetnost bila približena osobama s teškoćama, odnosno slijepim i slabovidnim osobama, ali i onima s intelektualnim oštećenjima”, kazala je Mehanoli Alić.
Produkt dizajnerica Mehanoli Alić objasnila je koja su djela bosanskohercegovačkih umjetnika predstavljena na inkluzivnoj izložbi i kako su prilagođena dodirom:
“Na izložbi smo predstavili djela nekoliko naših najpoznatijih umjetnika. Izložili smo radove Lazara Drljače—konkretno Putnici i Stari most—zatim Đoke Mazalića i Karla Mijića. Takođe, u postavku smo uvrstili i portrete od Romana Petrovića i Vlahe Bukovca. Odabir djela je napravljen tako da prikaže širinu i raznolikost opusa naših autora, obuhvatajući različite motive (priroda, mrtve prirode, portreti) i različite tehnike. Neki umjetnici su radili ekspresivnije, drugi su bili fokusirani na detalje, a neki su, poput Đoke Mazalića, obrađivali isključivo volumen. Naš primarni cilj bio je da replikama pristupimo na način koji zadržava senzibilitet i zamisao umjetnika, ali da istovremeno pojednostavljeno prikažemo teksturu koju osobe s oštećenjem vida mogu opipati i osjetiti pod prstima, čime se umjetnost otvara za sve.”
Prilagođavanje umjetničkih djela osobama s oštećenjem vida zahtijevalo je posebnu tehniku:
“Umjetničko djelo je prebačeno u 3D zapis (skeniranjem ili fotografisanjem). Uslijedilo je 3D modeliranje u softveru, gdje se prilagođavalo teksturi koju osobe s oštećenjem vida mogu osjetiti pod prstima. Korištena je tehnika 3D printanja za dobivanje finalnih taktilnih replika. Ovo je prvi put urađeno kod nas, što do sad nije rađeno u BiH u jednoj umjetničkoj galeriji, a samim tim i u Umjetničkoj galeriji BiH, koja ima najveću baštinu i zbirku umjetničkih djela bosanskohercegovačkih slikara,” naglasila je Mehanoli Alić.
Prije izlaganja, printovi su testirani u saradnji s članovima Udruženja slijepih i slabovidnih u Sarajevu, čije su povratne informacije bile ključne za konačnu prilagodbu, istaknula je Mehanoli Alić. Dodala je da su reakcije posjetilaca bile izuzetno pozitivne, a slijepi i slabovidni posjetioci izrazili su sreću što se pokreću projekti koji prilagođavaju kulturu svima.
“Mislim da je to bilo nešto što je najvažnije, da se pokreću te teme u našem društvu i da se treba više raditi na takvim projektima. Ovo je bio jedan pionirski pristup tome, tako da se nadam da će u budućnosti biti još i uspješnijih i boljih prilagodbi za sve osobe bez obzira na njihove sposobnosti”, zaključila je Lejla Mehanoli Alić.
Ona je, u kontekstu budućeg rada, poručila mladim umjetnicima i dizajnerima da pri stvaranju razmišljaju o svim čulima i da uzmu u obzir različite segmente percepcije, ne samo vizualno ili audio.
“Svima koji se bave bilo kakvim stvaralaštvom, ne samo umjetnošću, voljela bih poručiti da kad god nešto stvaraju razmišljaju o svim čulima i o tome kako bi bilo divno kada bi svi mogli iskusiti ono što oni rade. Neka u obzir uzmu različite segmente percepcije—ne samo vizualno ili samo audio—kada stvaraju nešto što će drugi ljudi percipirati. Naravno, važno je da prvo iščitaju o samoj inkluziji i o potrebama ljudi, a ne da rade ad hoc. Inkluzija je zaista nauka koja mora da se izučava kako bi se sve povezalo u jednu kohezivnu cjelinu.”
Ovim projektom, Konjičanka Lejla Mehanoli Alić i cijeli tim koji stoji iza izložbe “Kultura svima” dokazali su da je umjetnost zaista univerzalni jezik, postavljajući novi standard inkluzije u bh. kulturnom naslijeđu i pozivajući sve buduće generacije umjetnika da stvaraju za “sva čula”.
(Radio Konjic)