U krugu sarajevskog preduzeća GRAS je mnogo rashodovanih autobusa. To “groblje” autobusa neupotrebljivih za javni prijevoz su loš prizor usred grada. No, grupa studenata Međunarodnog univerziteta Burch (International Burch University – IBU) u Sarajevu ima ideju kako ove autobuse vratiti u život.
Naime, oni su pod mentorstvom profesorice Sanele Klarić napravili nekoliko projekata prenamijene tih vozila uglavnom u stambene jedinice, kao i u trgovački i ugostiteljski prostor. Ti projekti su u potpunosti osmišljeni u skladu s principima cirkularne ekonomije i održivog života.
Cirkularna ekonomija u ovom slučaju bi značila pretvaranje karoserije autobusa u prostor za život te prenamijenu autobuskih dijelova, kao što je pretvaranje putničkih sjedišta u baštenski namještaj. Održiv život bi značio izolaciju stambenih jedinica prirodnim materijalima, npr. od ovčije vune, proizvodnju električne energije sa solarnom elektranom na krovu stambene jedinice, prečišćavanje kišnice u svrhu dobijanja pitke vode te korištenje ljudskog izmeta kao đubriva.
Cirkularna ekonomija i održiv život su sve manje stvar izbora, odnosno sve više su nužnost na planeti s ograničenim resursima. Svjesna toga, spomenuta grupa studenata je osmislila kako transportna sredstva pretvoriti u dom. Kako to učiniti objasnili su na izložbi svojih projekata 30. oktobra u Sarajevu, koju je organizacija Green Building Council priredila u svojim prostorijama. Konkretnije, riječ je o šest projekata, i to:
Renewable Living, čiji su autori Orhan Piralić i Khalid Mbayed;
Urban Gardening, čiji su autori Branka Cvijić, Adna Ibrahimović, Nejra Selimović i Samuel Zenelaj;
GreenHub, čiji su autori Ajla Selman, Sajra Karačić i Tarik Karahodžić;
EnerGO Bus, čiji su autori Dino Čaušević i Hari Bibezić;
House on Wheels, čiji je autor Amar Pečenković;
Take the Bus, čiji su autori Imran Omerčević i Emina Šehović.
Orhan, koji je bio voditelj izložbe, u razgovoru za Klix.ba je detaljnije obrazložio o kakvim projektima je riječ, o (ne)zastupljenosti cirkularne ekonomije u bh. arhitekturi i građevinarstvu te korištenju javnih površina u Sarajevu.
O projektu
Na početku razgovora je priznao da njemu i njegovim kolegama koncept cirkularne ekonomije nije bio toliko poznat, a da se to počelo mijenjati zahvaljujući profesorici Klarić. Upoznavajući se sa cirkularnom ekonomijom, odlučili su se dati novu upotrebnu vrijednost nečemu što grad već ima, a to su rashodovani autobusi. Još odlučniji u toj namjeri postali su nakon što su posjetili GRAS-ov autobuski depo.
“Ti autobusi toliko dugo stoje da se na njihovoj površini taloži pijesak. Bilo je strašno vidjeti da tako stoji nešto od čega se može napraviti stambena jedinica koja će biti cjenovno pristupačna, prvenstveno studentima, mladim parovima, migrantima, isl.
Ukazao je da su te stambene jedinice tako projektovane da mnogima budu privlačne za život.
“Možete prečišćavati vodu, imati odgovarajuću toplotnu izolaciju, mnogo zdraviju, jer nije povezana s gradskim sistemom, već je riječ o tzv. pasivnoj ventilaciji. Kada to iskusite iz prve ruke, sigurno je da ćete to iskustvo podijelite s drugim ljudima. Time će se potencijalno proširiti krug onih koji žele dostojanstveno i zdravije živjeti”, ocijenio je Orhan.
Ideja je da autobusi pretvoreni u stambene jedinice čine naselje s popratnim sadržajem, među kojima je onaj za rekreaciju. Prijedlog je da to naselje bude na trenutno neiskorištenim javnim površinama, kao što je ona na obalama Miljacke u Halilovićima. To naselje bi bilo integrirano u grad, a ne getoizirano, te bi bilo samoodrživo, ne samo korištenjem obnovljivih izvora energije, već i mogućnošću uzgoja povrća i voća, tj. urbane poljoprivrede. Naš sagovornik je istakao još jedan aspekt kojim bi se doprinijelo socijalizaciji ljudi koji bi tu živjeli.
“Zamislili smo da postoji kuhinja u kojoj bi se mogli pohađati časovi kuhanja. Dakle, da se nauči jedna životna vještina. U toj kuhinji bi se pravila jela od povrća i voća uzgojenog u baštama te zajednice. Postojala bi mogućnost i bavljenja pčelarstvom. Uz sve to, u sklopu tog naselja bila bi pijaca namirnica napravljenih u tom naselju”, obrazložio je.
Orhan je napomenuo da bi time svim stanovnicima Sarajeva bile dostupnije organski uzgojene namirnice.
Cirkularna ekonomija u bh. arhitekturi i građevinarstvu
Govoreći o (ne)prisutnosti cirkularne ekonomije u bh. arhitekturi i građevinarstvu, konstatirao je da je upotreba stiropora za izolaciju jedan od pokazatelja koliko cirkularna ekonomija nije zastupljena u arhitekturi i građevinarstvu. Zapravo, kako je naglasio, stiropor se gotovo i ne bi trebao koristiti s obzirom na to koliko je štetan.
Ipak, nada se da će generacija koja sada studira arhitekturu to promijeniti. Smatra da su arhitekti i građevinski investitori konzervativni u svom pristupu jer su uvjereni da ono novo nije profitabilno. Na našu konstataciju da iskustva pokazuju da je prihvatanje cirkularne ekonomije to koje je sve više profitabilnije od konvecionalnih pristupa, odgovorio je da se u to uvjerio radeći upravo na projektu prenamijene rashodovanih autobusa u stambene jedinice.
“Pozabavio sam se time da li u Bosni i Hercegovini mogu pronaći sve ono što je potrebno za realizaciju ovog projekta. Tražio sam dio po dio. Shvatio sam da je 95 posto toga dostupno u Sarajevu. Izračunao sam da bi za prenamijenu bilo potrebno između 30 hiljada i 35 hiljada KM po autobusu, a mislio sam da će biti četiri puta više. Osim toga, autobuse kao stambene jedinice možete premjestiti ako se namjerava zemljište na kojem se nalaze iskoristiti za nešto drugo”, istakao je Orhan.
Javne površine u Sarajevu
Tema razgovora je bilo i pitanje korištenja javnih površina u bh. glavnom gradu, što se odnosi i na parkove. Mišljenja je da je mnogo grešaka u korištenju tih površina. Među razlozima zašto tako misli istakao je što nemaju sadržaj potreban savremenom životu i što je zanemaren sigurnosni aspekt.
“Živim u zgradi ‘Papagajci’, ispred koje je park At Mejdan. Taj park je tokom dana prekrasan i tokom dana u njemu je mnogo ljudi. Međutim, tokom noći je osvjetljenje vrlo loše, pa ko će tokom noći biti u tom parku!? Problem je i održavanje čistoće, ne samo u parkovima, nego na svim javnim površinama”, rekao je.
Također je podsjetio da za posljednje spomenuti problem nisu odgovorni samo nadležni, već i građani. Dakle, to je ono što je stvar i kulture življenja. Orhan i njegove kolege se nadaju da će njihove ideje bar podstaknuti vlast u Kantonu Sarajevo da se na odgovorniji način odnose prema javnim resursima.
(Klix)