Gašenje muzičkih kanala MTV-ja, gotovo 45 godina nakon njegovog nastanka, za mnoge širom svijeta predstavlja još jednu u nizu posljedica dubokih promjena u medijskoj industriji. No za generacije koje su odrasle uz ovaj kanal – posebno u zemljama poput Bosne i Hercegovine – kraj MTV-ja nosi snažan emotivni, kulturni i historijski naboj. MTV nikada nije bio samo televizija. U određenim trenucima bio je svjedok vremena, glas mladih i rijedak globalni medij koji je tokom agresije na BiH pokazao da kultura i muzika nisu nestali pod granatama.
MTV kao kulturna revolucija
Od svog pokretanja 1981. godine, MTV je temeljno promijenio muzičku industriju. Muzički video-spot, dotad rijedak i skup promotivni alat, postao je nužnost. Vizuelni identitet izvođača dobio je jednaku težinu kao i zvuk, a pop-kultura je po prvi put dobila globalnu, zajedničku platformu.
Za ciljnu publiku MTV-ja, i u SAD-u i u Evropi, rock’n’roll je bio univerzalni jezik – lingua franca jedne generacije. No rock sam po sebi nije bio novost. Ono što je MTV učinilo drugačijim bila je sposobnost da prepozna promjene prije drugih. Shvativši da lokalni muzički izrazi ne funkcionišu na globalnoj razini, MTV se okrenuo novim žanrovima i subkulturama: acid houseu, rapu i hip-hopu, koje je među prvima promovirao. Ostalo je, kako bi rekli Englezi, istorija.
MTV je ubrzo postao sinonim za „cool“ – vodič kroz nove trendove, stilove i ideje koje su oblikovale identitet mladih širom svijeta.
Prvi okus slobode iza Željezne zavjese
U Evropi, početak MTV-ja poklopio se s raspadom komunističkog sistema. S druge strane Željezne zavjese, globalni kulturni trendovi stizali su kasno ili nikako. Zapad je za mnoge Istočne Evropljane bio simbol napretka, ali i nedostižan svijet. MTV je u tom kontekstu postao prvi opipljivi dodir sa slobodom, prozor u svijet koji je dotad postojao samo u fragmentima. Ono što je do jučer djelovalo nezamislivo – da veliki svjetski bendovi nastupaju u Sarajevu uz direktne televizijske prenose i promotivne nastupe – ubrzo je postalo stvarnost. MTV-jev model rada, karakterističan za Zapad, počeo se preslikavati i bliže nama.
Most između Jugoslavije i MTV-ja
U tom periodu, pojedinci iz regije pokušavali su povezati domaću muzičku scenu s globalnim tokovima. Među njima bila je i Lida Hujić, koja je nastojala otvoriti prostor za bendove iz tadašnje Jugoslavije. No sistem je imao jasna pravila: baš kao što nije prolazila francuska šansona, ni lokalna muzika s Balkana teško je nalazila put do globalne MTV publike.
Ipak, kroz emisiju “120 Minutes”, koju je vodio legendarni Paul King, povremeno su se uspijevali probiti spotovi bendova poput Psihomodopopa, Discipline kičme (čiji je frontmen Koja tada živio u Londonu) te Laibacha, koji će ubrzo potpisati ugovor s izdavačkom kućom Mute i postati kultno ime svjetske alternativne scene.
Rat, opsada i odgovornost medija
S početkom opsade Sarajeva 1992. godine, MTV se našao pred izazovom kakav nije imao nijedan muzički kanal. Iako nikada nije bio politička televizija, zahvaljujući ljudima poput Brenta Hansena, tadašnjeg direktora programa, i Billa Roedyja, osjetila se odgovornost da se reaguje. MTV News emitirao je prve priloge o otporu građana opkoljenog Sarajeva, iz perspektive koja se razlikovala od klasičnih informativnih kanala. Fokus nije bio samo na smrti i razaranju, već na životu koji se uprkos svemu nastavljao.
VJ Pip Dann izvještavala je o prvom Sarajevo Film Festivalu održanom pod opsadom, oslanjajući se na direktne izvore s terena. Festival, čiji je jedan od inicijatora bio reditelj Haris Pašović, postao je simbol kulturnog otpora. Filmovi su u Sarajevo stizali na VHS kasetama, humanitarnim kanalima koji će kasnije prerasti u organizaciju War Child. Jedan od njenih osnivača, David Wilson, kasnije će postati prvi direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru, izgrađenog zahvaljujući međunarodnim donacijama.
“Miss Sarajevo” i globalna solidarnost
Jedan od najsnažnijih kulturnih mostova između Sarajeva i globalne publike bila je pjesma “Miss Sarajevo”, koju su izveli U2 i Brian Eno, uz glas Luciana Pavarottija. Pjesma je inspirisana istoimenim dokumentarcem i stvarnim događajem – izborom za Miss opkoljenog Sarajeva 1993. godine, kada su mlade Sarajke izašle na improvizovanu binu s transparentom “Don’t let them kill us”.
MTV je imao ključnu ulogu u širenju ove priče. Spot za “Miss Sarajevo” emitovan je širom svijeta, a slike mladih ljudi iz grada pod opsadom postale su dio kolektivne globalne svijesti. Muzika je, barem na trenutak, učinila ono što politika nije – natjerala publiku da vidi Sarajevo ne samo kao mjesto stradanja, već i kao simbol dostojanstva i otpora.
Iako se MTV kasnije udaljio od svoje izvorne muzičke misije, okrećući se reality programima i komercijalnijem sadržaju, njegovo naslijeđe ostaje duboko ukorijenjeno. Gašenje muzičkih kanala krajem 2025. godine simbolično zatvara krug započet početkom osamdesetih – krug u kojem je muzika bila centralni jezik jedne globalne generacije. Za publiku u Bosni i Hercegovini, taj kraj ima dodatnu težinu. Jer MTV nije bio samo dio odrastanja, već i rijedak dokaz da kultura može opstati čak i u najtežim historijskim okolnostima.
Više od televizije
Gašenje MTV-ja zato nije samo tehnička ili tržišna vijest. To je kraj jednog kulturnog modela u kojem je muzika bila nosilac identiteta, solidarnosti i globalne povezanosti. U slučaju Bosne i Hercegovine, MTV ostaje upamćen i kao medij koji je dao prostor pričama o Sarajevu, mladima i životu pod opsadom, onda kada su te priče bile najpotrebnije. U svijetu algoritama i beskonačnih playlisti, ta vrsta zajedničkog iskustva gotovo da više ne postoji. Zato kraj MTV-ja nije samo kraj jednog kanala, već i zatvaranje poglavlja u kojem je muzika imala moć da povezuje gradove, države i ljude – čak i dok su bili razdvojeni ratom.