Apsolutni favorit vikenda je nesposobni pregovarač uvjeren u svoju genijalnost, Steve Witkoff. Bio je na Fox Newsu i rekao kako ne želi upotrijebiti riječi da je “Trump frustriran jer ima brojne opcije, ali čudi se zašto [Iran] već nije … kapitulirao. Zašto nam pod ovim pritiskom, uz svu tamo raspoređenu pomorsku i mornaričku silu, nisu prišli i rekli: Tvrdimo da ne želimo (nuklearno) oružje, evo što smo spremni učiniti? Unatoč tom pritisku, teško ih je dovesti do te točke”, priznao je.
Ništa nije naučio iz 2018.
Savršen primjer kako dva nekretninska milijardera nemaju pojma o međunarodnim odnosima, o potrebi da se prouči država s kojom se ulazi u spor, da se shvate njezine snage i slabosti. Istu je pogrešku Trump napravio 2018. godine kad je istupio iz iranskog nuklearnog sporazuma dogovorenog 2015. godine i bio uvjeren da će taktikom maksimalnog pritiska sankcijama natjerati režim da prihvati sporazum pod njegovim diktatom. Teheran je odgovorio taktikom maksimalne otpornosti i evo ih, sada pregovaraju. I nakon tog iskustva Trump i njegov intimus Witkoff smatraju da će ne samo Iran nego svaka zemlja jednostavno ustupiti pred dva nosača zrakoplova i dati SAD-u sve što želi. Uz to, svi regionalni akteri, osim Izraela, protive se napadu na Iran.
Nafta je i dalje iznad 70 dolara po barelu, uz mali pad jer je najavljen novi krug iransko-američkih pregovora u četvrtak u Ženevi, na što trgovci pozitivno reagiraju nadajući se da sukob neće – još – izbiti. Na odluku američkog predsjednika o mogućem napadu na Iran u ovom će tjednu utjecati dva unutarnjopolitička čimbenika. Prvi je odluka Vrhovnog suda kojom su njegove carine proglašene nezakonitima i prestaju se ubirati od utorka. Težak poraz koji bi bilo dobro pokriti drugom velikom medijskom pričom, napadom na Iran, primjerice. Ali u utorak Trump treba održati govor o stanju nacije u Kongresu koji će biti, kao i uvijek, obrazac samohvale bez dodira s realnošću, ali on u takvim nastupima uživa i željet će da mediji u srijedu pričaju samo o govoru. U tom kontekstu treba gledati i dogovor o novom krugu pregovora u četvrtak.
U jednadžbu treba uključiti i najavljen Trumpov posjet Kini 31. ožujka. Peking je veliki kupac iranske, sankcionirane nafte, uz popust i protivi se američkom napadu, ali neće izravno pomagati Teheranu. Trump nikako ne bi želio da se posjet odgodi jer bi to pokazalo da njegove priče o velikom prijateljstvu s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom ne stoje na čvrstim temeljima, a ako pokrene napad na Iran i taj se sukob ne zaustavi do datuma posjeta, Kina bi ga mogla “odgoditi”.
Trump vjeruje da bi ograničeni vojni udari na ključne ciljeve režima prisilili Islamsku Republiku da potpiše novi nuklearni sporazum. S druge strane je prijetnja Irana da će odgovoriti na američke ciljeve u regiji od Iraka do Katara, što bi moglo pokrenuti spiralu nasilja i regiju uvući u kaos sukoba jer bi se Izrael svakako uključio na američkoj strani. Turska bi čuvala svoje interese u Siriji, Saudijska Arabija svoje energetske ciljeve, a regionalni kaos zaustavio bi provedbu mirovnog sporazuma u pojasu Gaze – tko bi slao vojnike u regiju u kojoj bjesne sukobi – i Libanonu.
“Vjerujem da još uvijek postoji dobra šansa za diplomatsko rješenje koje se temelji na igri u kojoj svi dobivaju i rješenje nam je nadohvat ruke“, rekao je iranski ministar vanjskih poslova i glavni pregovarač Abbas Araghchi u nedjelju na CBS-u.
Reuters prenosi da Iran nudi nove ustupke, a neimenovani dužnosnik je rekao da će Teheran ozbiljno razmotriti kombinaciju slanja polovice svoga najobogaćenijeg uranija u inozemstvo, ostatak razrijediti te sudjelovati u osnivanju regionalnog konzorcija za obogaćivanje, što je ideja koja se povremeno pojavljivala u iranskoj diplomaciji. Iran bi to učinio u zamjenu za američko priznanje da Iran ima pravo na “miroljubivo nuklearno obogaćenje” prema sporazumu koji bi također uključivao ukidanje ekonomskih sankcija, rekao je dužnosnik. Sve bi ovo mogla biti obmana kako bi se Trumpa odvratilo od napada, koji režim ne želi, održavajući diplomatske pregovore. Tako već godinu dana Rusija vodi pregovore zadržavajući stanje na bojištu u Ukrajini kakvim želi.
Kako će utjecati na izbore?
Iz Bijele kuće prenose Reutersu da je Trump odlučan glede napada iako se s time ne slaže dio njegovih najbližih suradnika. Protivljenje, sve glasnije, dolazi iz redova republikanskih članova Kongresa koji upozoravaju da bi ulazak u novi rat na Bliskom istoku mogao biti poguban po ishod izbora za Kongres u studenom. Valja podsjetiti da je Piotr Smolar, dopisnik Le Mondea iz SAD-a, krajem prošlog listopada, dakle prije izbora, objasnio da novi “Washingtonski konsenzus” uključuje čuvanje radnih mjesta Amerikanaca, odbacivanje sporazuma o slobodnoj trgovini i izbjegavanje novih ratova. Ekonomija na prvom mjestu, a Trump ju zanemaruje, tvrdi da je pobijedio inflaciju koja je 2,4 posto, da je rast ekonomije na povijesnoj razini, a u prošlom kvartalu bio je 1,4 posto.
Agencije javljaju da su u nedjelju nastavljeni prosvjedi protiv režima i vrhovnog religijskog vođe Alija Hameneija na nekim iranskim sveučilištima, što pokazuje da je režim u krvi ugušio prosvjede u siječnju, ali pokopi brojnih žrtava raspirili su žar prosvjednika. Iranski režim nedvojbeno je uzdrman i održava se brutalnom silom snaga sigurnosti, ali velika je nedoumica bi li ga srušili zračni napadi. Poznata nepoznanica je dan poslije dana poslije, nakon što padne režim. Trump je uvjeren da će se odnekud pojaviti vlast sklona SAD-u, iako je u to teško vjerovati jer su desetljeća američkih sankcija ostavila bolan trag u životu novih generacija. Iran u kaosu znači kaos u Zaljevu, na Kavkazu s prijetnjom prelijevanja prema Središnjoj Aziji.