Komentarišući igru Predraga Stojakovića na jednoj NBA utakimici, američki komentator pita drugoga (obojica su bivsi profesionalni košarkaši) ko je najbolji igrač iz bivše Jugoslavije kojega je gledao. Na iznenađenje svih nas koji su očekivali da ce spomenuti Divca, Petrovića ili nekog takvog ovaj odgovori Dražen Dalipagić, uz komentar da nije vidio boljeg šutera u svojoj karijeri.
Dražen Dalipagić, od raje prozvan Praja, rođen je 27. novembra 1951. godine u Mostaru. Sa osamnest godina, relativno kasno, počeo je da trenira košarku u mostarskoj Lokomotivi. Izuzetno talentiranog Dalipagića nakon samo dvije mostarske godine u Beograd odvodi Partizan, koji počinje stvarati tim za najveće domete. Nakon toga ništa više nije bilo isto u Prajinom životu, ali ni u sportskoj historiji košarkaških crno-belih. Legendarni mag svjetske košarke, dugogodišnji zlatni jugoslovenski selektor iz 70-tih, tada trener Parizana Ranko Žeravica spaja opjevani i neprevaziđeni dvojac kada Praji iste gdine iz Čačka dovodi dvije godine mlađeg Dragana Kićanovića. Praja i Kićaostaće zapamćeni kao elitni duo jugoslovenske košarke sedemdesetih godina. Ono šta su oni radili tih godina ostaće neviđeno sve dok Boža Maljković u Splitu koncem osamdesetih ne predstavi Rađu i Kukoča.
Dalipagićevo doba u Partizanu (71-80) je početak velikih rezultata za ovaj slavni tim, nabrojaćemo osvojena dva državna prvenstva i to u sezonama 75/76 i 78/79, jedan domaći kup i dva evropska Kupa Radivoja Koraća 1978 i 1979. Kao igrač beogradskog Partizana Dalipagić je dva puta bio prvi strijelac lige i to 1977. godine (34,6 poena po meču) i 1982. godine (42,9). Brojke govore same za sebe. Nevjerovatno efikasan, precizan i ubojit, neki ga smatraju najboljim strijelcem u historiji jugoslovenske košarke. Uz ovo treba posebno napomenuti da su to većinom godine kada nisu postojala tri poena u košarci. Treba imati na umu da je košarka bila najelitniji jugoslovenski sport, sa najvećim rezultatima kako u klupskoj, tako i u reprezentativnoj konkurenciji. 1980. godine prelazi u talijansku Careru, te uz još jednu sezonu u Partizanu (81/82) i jednu madridsku u Realu (82/83) taj period u njegovoj karijeri pripada talijanskim klubovima (Udine, Hitaci, Como, Verona). Liga se promjenila, ali kvalitet igre i navike ne. Igrajući u Italiji, pet puta je bio najbolji strijelac lige, a po broju prosječno postignutih poena po utakmici, prvi je strijelac italijanskih prvenstava svih vremena.
Prajina reprezentativna karijera poklapa se sa onim periodom koje stari sportski komentatoti nazivaju zlatno doba jugoslovenske košarke. Teško je i nabrojati šta se sve osvojilo tih godina. Predvođena legendarnim trenerima Aleksandrom Nikolićem, već pomenutim Žeravicom i još jednim magom Mirkom Novoselom Jugoslavija dominira svjetskim košarkaškim parektima. S ponosmo oko vrata Dalipagić vješa pet zlata, i to: tri sa Evroskih prvenstava (1973.,1975. i 1977.), jedno svjetsko zlato sa prvenstva u Manili 1978 i čuveno olimpijsko zlato 1980. iz Moskve. Brojne srebrene i bronzane medalje, te medalje s Balkanskih prvenstava samo zaokružuju sliku najtrofejnije i najopjevanije generacije u bilo kom jugoslovenskom sportu. Dražen Dalipagić nije bio prolaznik u toj reprezentacije, nego naprotiv njen ključni igrač. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 243 utakmice i postigao 3.131 poena. Sa ukupno 562 poena ubedljivo je prvi na listi najboljih strijelaca jugoslovenske reprezentacije na Svjetskim prvenstvima. Na Osmom svjetskom prvenstvu u Manili 1978. godine, kada je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju, Dalipagić je bio najbolji strijelac (200 poena) i najbolji igrač cijelog prvenstva.
Godine 1978. proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije, a 1977, 1978 i 1980 proglašavan je najboljim košarkašem Evrope.
Na kraju karijere odigrao je jednu godinu u Crvenoj Zvezdi (91/92) i još jednu posljednju u 22. oktobru iz Beograda. Bilo je dovoljno za veliku, najveću karijeru.
Bio je i predsjednika KK Atlas iz Beograda. Danas, kako sam kaže, druži se s Harisom Džinovićem, na drugi svijet ispraća stare reprezentativne drugove i misli na rodni grad u kojem mu živi porodica.
Dana, 10. septembra 2004. godine primljen je u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu i time na pravi način je stavljena tačka na priču o legendarnom Praji Dalipagiću.
U nekim post ratnim godinama, nakon svih strahota koji su prešli preko Prajinog rodnog grada i zemlje koja ga je stvorila, pričao mi je jedan stari košarkaški zaljubljenik kako je nekada u ratu kratio vrijeme. Kada mi je kaže u ratu bilo najteže i kada su su drugi pušili cigara, pili alkohol ili drogirali se, ja sam se sjećao majstorija Praje i Kiće i bilo mi je lijepo.