Odnosi Turske i Rusije ulaze u osjetljiviju fazu. Ankara istovremeno smanjuje uvoz ruske nafte i produbljuje vojnu saradnju s Ukrajinom, dok Moskva sve otvorenije upozorava Tursku da bi dodatno naoružavanje Kijeva moglo imati posljedice po odnose dvije zemlje. Turska je od početka ruske invazije pokušavala održavati specifičnu ravnotežu. Kao članica NATO-a podržava teritorijalni integritet Ukrajine i Kijevu je isporučivala vojnu opremu, ali se istovremeno nije priključila zapadnim sankcijama Rusiji. Paralelno je održavala snažne trgovinske i energetske odnose s Moskvom te pokušavala zadržati ulogu posrednika između dvije strane. Najnoviji događaji pokazuju koliko je takvu politiku sve teže održavati.
Naglo pada uvoz ruske nafte
Turska je posljednjih mjeseci značajno smanjila količinu nafte koju uvozi iz ruskih crnomorskih luka. Prema podacima koje je objavio Reuters, uvoz je sa približno 1,2 miliona tona u junu pao na oko 900.000 tona u julu, dok se u augustu očekuje dodatno smanjenje. Posebno je pogođena trgovina preko Crnog mora. Ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu i terminale poremetili su isporuke iz Novorosijska i drugih objekata, zbog čega je Ankara počela tražiti alternativne dobavljače. Turska sada povećava nabavku nafte iz zemalja poput Brazila i Gvajane, čime pokušava smanjiti rizik od poremećaja u snabdijevanju.
Promjena je značajna i zbog razmjera dosadašnje saradnje. Nakon početka rata Turska je postala jedan od najvećih kupaca ruske nafte. Tokom 2024. čak oko 70 posto njenog pomorskog uvoza sirove nafte dolazilo je iz Rusije. Ipak, aktuelno smanjenje uvoza ne znači potpuni politički raskid s Moskvom. Velik dio pada posljedica je poremećaja u ruskim crnomorskim isporukama, dok Ankara nastavlja značajnu energetsku saradnju s Rusijom.
Moskvu još više brine oružje za Ukrajinu
Mnogo osjetljivije pitanje za Kremlj predstavlja turska vojna saradnja s Kijevom. Turska je Ukrajini već isporučivala naoružanje, među kojim su najpoznatije bespilotne letjelice Bayraktar TB2, dok dvije države razvijaju i zajedničke projekte vojne industrije. U Turskoj su za ukrajinsku mornaricu građene i korvete, a Ankara i Kijev ranije su dogovarali zajedničku proizvodnju oružja i municije. Sada se pojavila još osjetljivija mogućnost.
Prema aktuelnim izvještajima, Rusija je upozorila Sjedinjene Američke Države i Tursku zbog mogućnosti da američko naoružanje koje se nalazi u Turskoj bude prebačeno Ukrajini. Moskva upozorava da bi takav potez mogao dodatno pogoršati odnose. Pitanje je posebno važno u trenutku kada se Ukrajina suočava s ozbiljnim nedostatkom raketa za protuzračnu odbranu. Kijev traži dodatne sisteme i presretače Patriot, upozoravajući da postojeće zalihe nisu dovoljne za odbranu gradova i infrastrukture od pojačanih ruskih balističkih napada.
Erdoğan i dalje pokušava balansirati
Turska politika prema ratu zato ostaje neobična kombinacija saradnje i suprotstavljenih interesa. Ankara nije uvela sankcije Rusiji, održava snažne ekonomske veze s Moskvom i želi ostati jedan od mogućih posrednika u eventualnim pregovorima. Istovremeno podržava suverenitet Ukrajine, razvija vojnu saradnju s Kijevom i kao članica NATO-a ostaje strateški povezana sa Zapadom. Ta ravnoteža je godinama omogućavala Recepu Tayyipu Erdoğanu da održava direktne odnose i s Vladimirom Putinom i s ukrajinskim rukovodstvom. Međutim, smanjenje zavisnosti od ruske nafte i mogućnost dodatnih isporuka oružja Ukrajini predstavljaju poteze koje Moskva prati s posebnom pažnjom. Potpuni zaokret Ankare prema Kijevu zasad nije na vidiku. Ali najnoviji događaji pokazuju da Turska sve aktivnije prilagođava svoju energetsku i sigurnosnu politiku ratu koji ulazi u novu fazu.
