Vrlo je malo trenera iz BiH koji rade u inostranstvu. Naročito na ozbiljnom nivou. Iako relativno mlad, nekadašnji reprezentativac naše zemlje Zlatan Bajramović u svom CV-u već ima poslove u klubovima poput St. Paulija, Hamburger SV-a i Karlsruhera u kojem je danas najbliži saradnik Christiana Eichnera. Nijemci kažu i mozak stučnog štaba. Popularni Zlaja ne reda samo čunjeve na treningu, uvažava se svaka njegova riječ, mišljenje…
Sigurni smo da je pred Bajramovićem jedna velika karijera, a uz trenerske i ranije igračke kvalitete, odlikuju ga i one najvažnije – ljudske. Ne libi se Bajramović reći ono što misli i zato je za mnoge medije idealan sagovornik.
Priču za Reprezentacija.ba portal počeo je o svom aktuelnom poslu u Karlsruheru.
– Ove sezone ne blistamo baš, trenutno smo tek 13. na tablici, bilo je dobrih i loših faza. Ma, da budem iskren, očekivao da otprilike će tako i biti jer nemamo mi budžet ni kvalitet da se “hrvamo” s klubovima iz gornjeg dijela. Obično kada primimo gol, teško se vraćamo poslije…, priča nam, uvijek susretljivi, Bajramović.
U Karlsruheru iznimno cijene Bajramovića. Potvrdili su to i potpisivanjem novog ugovora do 2025. godine.
– Ja sam zadovoljan. Imao sam priliku da radim na različitim nivoima, ovdje mogu kao trener dodatno da napredujem kroz treninge i utakmice koje su, ipak, na ozbiljnom nivou. Iz godine u godinu “Zweita” je sve kvalitetnija. Šta mi je cilj? Neka ide jedno po jedno. Naravno da mi je želja ponovo se okušati samostalno, ali ne patim za tim, važno mi je sada da sam u dobrom timu i sa dobrim trenerima. Mi u Karlsruheru funkcionišemo kao jedno. Gotovo se i ne primijeti ko je glavni trener a ko pomoćni. Nisam neko ko samo čunjeve nosi.
Nogomet, priča nam, živi 24 sata.
– Meni je nogomet sve. Ima ljudi koji se zasite toga pa poslije se isključe kroz, ali ja i kada dođem kući, daljinski u ruke i – utakmica. Volim to, pogotovo utakmice većeg ranga kao što je Liga šampiona, mada nisu mi strani ni drugi sportovi.
Kao igrač Bajramović je bio primjer. Radio je poput pružnog radnika…
– Poželio bih nekada da u timu imam igrača kakav sam bio ja. Općenito, ne govorim o Karlsruheru, ali imam osjećaj da danas kod igrači nemaju toliku želju i volju da postignu nešto. Malo ko hoće da uči. Igrači u današnjem vremenu previše kritikuju trenere, taktiku, sudije, međutim malo koji gleda griješi li on negdje. E, to se meni ne sviđa.
Prati pomno sve naše nogometaše koji igraju u Njemačkoj. Preko noći u prvi plan dospio je Denis Huseinbašić za kojeg Zvjezdan Misimović tvrdi da će igrati za reprezentaciju BiH. O veznjaku Kolna ima visoko mišljenje.
– Nisu ga bez razloga Nijemci pozvali u U21 reprezentaciju. Da bi došao iz četvrtog ranga u Bundesligu i pritom igraš i evropske utakmice, moraš imati kvalitet, ali baš. Podsjeća me malo i na mene. Igra jednostavno, razumije igru, dosta puta bude i u završnici. Dobar, dobar, nema šta.
A kada su u pitanju trenerski uzori…
– Huh, teško mi je sada izdvojiti nekog trenera koji mi je onako baš po guštu, pogotovo ako tog nekoga ne poznajem. Okej, mogu reći da mi se sviđa kako igraju Guardioline momčadi, ali ne znam kako to izgleda mimo terena, njegov rad s igračima… I još nešto, za taj nogomet koji on forsira treba ipak imati i majstore. Sve u svemu, trudim se da od svakoga uzmem ponešto.
Iako svjestan da je pred njim još mnogo rada, jednog dana mašta o tome da vodi reprezentaciju. I navijači ne bi imali ništa protiv toga, bio je, uostlaom, njihov miljenik.
– U ovom poslu nisu bitne godine, ne moraš imati 60 da budeš selektor, iskusan… Ja to tako gledam. Važan je kvalitet i da ljudi prepoznaju da si ti taj koji može nešto donijeti. Naravno da bih volio jednog dana voditi svoju zemlju, a hoće li se to ikada desiti, vrijeme će pokazati. Bože moj, živim i bez tog.
Još uvijek je upitno hoće li Ivaylo Petev ostati na mjestu selektora. Ugovor mu je istekao, a o novom, nezvanično, još uvijek nema konkretne priče.
– Peteva ne znam, nismo se nikaada upoznali, ali po onome što mogu vidjeti iz daljine – dobro radi. Napravio je sada i taj rezultat u Ligi nacija. I što je još jako važno, igrači ga cijene i zadovoljni su s njim. Kada je tako, zašto onda pričati o nekom novom? Jedino ako možda on nema volje da ostane ili ako ima druge, bolje, ponude.
U nogometu je i Bajramovićev 19-godišnji sin Luis.
– On igra za klub Auggen, više onako iz zezancije, amaterski je to nivo, kaže Bajramović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.