Njemački kancelar Olaf Scholz se vrlo rijetko oglašava u javnosti kada su u pitanju njegovi lični stavovi o aktuelnim dešavanjima, pogotovo kada je u pitanju njegova strategija vezana za rat u Ukrajini i odnose sa Rusijom, ali i Kinom. U autorskom tekstu za Foregin Affairs Scholz ne samo da komentariše ove odnose nego i pojašnjava i elemente strategije za Zapadni Balkan. Sve ono što se dešava u vezi sa Ukrajinom njemački kancelar naziva “Zeitenwende” odnosno pretkretnicom u odnosima sa Rusijom.
“Sa svoje strane, Njemačka čini sve što može da odbrani i sačuva međunarodni poredak zasnovan na principima Povelje UN-a. Njegova demokratija, sigurnost i prosperitet zavise od obavezujuće moći zajedničkih pravila. Zato Nijemci imaju namjeru da postanu jamac evropske sigurnosti kakav naši saveznici očekuju da budemo, graditelj mostova unutar Evropske unije i zagovornik multilateralnih rješenja globalnih problema. Ovo je jedini način da Njemačka uspješno upravlja geopolitičkim razdorima našeg vremena. ‘Zeitenwende’ ide dalje od rata u Ukrajini i dalje od pitanja evropske sigurnosti. Centralno pitanje je sljedeće: kako možemo, kao Evropljani i kao Evropska unija, ostati nezavisni akteri u sve više multipolarnom svijetu? Njemačka i Evropa mogu pomoći u odbrani međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, a da ne podlegnu fatalističkom gledištu da je svijet osuđen na ponovno razdvajanje na konkurentske blokove. Istorija moje zemlje daje joj posebnu odgovornost da se bori protiv snaga fašizma, autoritarizma i imperijalizma. U isto vrijeme, naše iskustvo podjele na pola tokom ideološkog i geopolitičkog nadmetanja daje nam posebno razumijevanje rizika novog hladnog rata”, piše njemački kancelar.
Scholz kao elemente promjene ponašanja vidi i dešavanja na Balkanu od prije 30 godina, ali i dešavanja od 9/11 te ratove u Afganistanu i Iraku koji su uslijedili nakon toga, a imali su uticaja na ponašanje Zapada.
“Fokus naše sigurnosne i odbrambene politike brzo se pomjerio ka drugim hitnim prijetnjama. Balkanski ratovi i posljedice napada 11. septembra 2001. godine, uključujući ratove u Afganistanu i Iraku, povećali su važnost regionalnog i globalnog upravljanja krizom. Solidarnost unutar NATO-a je, međutim, ostala netaknuta: napadi 11. septembra doveli su do prve odluke o pokretanju Člana 5, klauzule o međusobnoj odbrani Sjevernoatlantskog ugovora, a dvije decenije, NATO snage su se borile protiv terorizma rame uz rame u Afganistanu. Rusko rukovodstvo je, međutim, doživjelo raspad bivšeg Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta i izvuklo zaključke koji su se oštro razlikovali od onih lidera u Berlinu i drugim evropskim prijestolnicama. Umjesto da mirno rušenje komunističke vlasti vidi kao priliku za više slobode i demokratije, ruski predsjednik Vladimir Putin to je nazvao „najvećom geopolitičkom katastrofom dvadesetog vijeka“. Ekonomska i politička previranja u dijelovima postsovjetskog prostora 1990-ih samo su pogoršala osjećaj gubitka i tjeskobe koji su mnogi građani Rusije do danas povezivali s raspadom Sovjetskog Saveza”, razmišljanje je Scholza.
Njemački kancelar u odluci ruskog predsjednika da pokrene rat u Ukrajini vidi posljedice koje idu izvan granica Ukrajine i koji će imati posljedice na izgradnju i stanje globalne sigurnosne arhitekture u decenijama pred nama.
“Ali uticaj ruskog rata ide dalje od Ukrajine. Kada je Putin dao naređenje za napad, razbio je evropsku i međunarodnu mirovnu arhitekturu za koju su bile potrebne decenije da se izgradi. Pod Putinovim vođstvom, Rusija je prkosila čak i najosnovnijim principima međunarodnog prava koji su sadržani u Povelji UN: odricanje od upotrebe sile kao sredstva međunarodne politike i obećanje da će poštovati nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet svih zemljama. Djelujući kao imperijalna sila, Rusija sada nastoji da silom prekroji granice i da ponovo podijeli svijet na blokove i sfere uticaja”, kaže Scholz.
Ta podjela na blokove i sfere uticaja prema njegovima razmišljanjima bi mogla ići preko Zapadnog Baklana, ali i zemalja poput Gruzije i Moldove kojima su se u zadnje vrijeme bavili kako evropski tako i NATO ministri i lideri.
“Putin je želio da podijeli Evropu na zone uticaja i da podijeli svijet na blokove velikih sila i vazalnih država. Umjesto toga, njegov rat je poslužio samo za napredak EU. Na Evropskom vijeću u junu 2022., EU je Ukrajini i Moldaviji dodijelila status “zemlja kandidata” i potvrdila da budućnost Gruzije leži u Evropi. Takođe smo se složili da pristupanje EU svih šest zemalja Zapadnog Balkana mora konačno postati realnost, cilj kojem sam lično posvećen. Zato sam oživio takozvani Berlinski proces za Zapadni Balkan, koji namjerava da produbi saradnju u regionu, da zbližavanje ovih zemlja i njihovih građana ih pripremi ih za integraciju u EU. Važno je priznati da će širenje EU i integracija novih članica biti teški; ništa ne bi bilo gore od davanja lažne nade milionima ljudi. Ali put je otvoren, a cilj je jasan: EU koja će se sastojati od preko 500 miliona slobodnih građana, predstavljajući najveće unutrašnje tržište na svijetu, koja će postaviti globalne standarde u trgovini, rastu, klimatskim promjenama i zaštiti okoliša i koji će ugostiti vodeće istraživačke institute i inovativna preduzeća-porodicu stabilnih demokratija koje uživaju neuporedivo socijalno blagostanje i javnu infrastrukturu”, jasan je Scholz.
Njemački kancelar zaključuje da periodi relativnog mira u ljudskoj historiji, poput onog u posthladnoratovskom periodu ne moraju biti rijetki prekidi ili devijacije od historijskih normi te da i pored činjenice da se sat ne može vratiti da se agresija i imperijalizam mogu zaustaviti.
(N1)