Ne bi trebalo biti sumnje da je Europska unija uspješno služila svojim izvornim temeljnim ciljevima više od sedam dugih desetljeća. Pod nuklearnim kišobranom NATO-a, Unija je osigurala prosperitet, stabilnost i mir za stotine milijuna Europljana od 1949. Također se činilo da je koristila izglede za članstvo kao učinkovito političko oruđe za stabilizaciju Zapadnog Balkana, gdje su jugoslavenski ratovi od 1991. do 2001. prouzročili ljudske patnje i uništenje imovine, piše Anadolu.
Činilo se da čak ni rusko-ukrajinski rat, koji traje od 2014., puno prije 24. veljače kada je Rusija pokušala izvršiti invaziju na Ukrajinu, nije poremetio Pax-Europu (Europski mir op.a.). Odgovor na aneksiju Krima od strane Rusije i pojavu otcijepljenih republika u istočnoj Ukrajini pod zaštitom i kontrolom Moskve bile su samo verbalne osude i slabe ekonomske sankcije kojima se pokušalo utjecati na rusko gospodarstvo. Naprotiv, odnosi između Rusije i velikih moćnika u Europskoj uniji još su se produbili unatoč prigovorima i upozorenjima uglavnom iz baltičkih država i Poljske. Njemačka, čija je industrija djelomično napredovala zahvaljujući jeftinoj ruskoj energiji, napredovala je s plinovodom Sjeverni tok 2 koji bi povećao njezino oslanjanje na Rusiju. Francuska je dalje rekla da bi Rusija trebala biti dio nove europske sigurnosne arhitekture. Štoviše, obujam trgovine između Rusije i zemalja EU-a nastavio se povećavati. Posljedično, Rusija je bila peti najveći trgovinski partner Unije 2020. Slično tome, EU je bio najveći trgovinski partner Moskve od 2020. Stoga su Njemačka i Francuska bile najentuzijastičnije spriječiti rat koji se u siječnju činio neizbježnim, prisilivši Ukrajinu na ustupke Rusiji.
Stvari su se pokvarile 24. veljače
Rusija je 24. veljače pokrenula sveobuhvatni napad na Ukrajinu. EU je, unatoč početnoj kratkotrajnoj zbunjenosti i oklijevanju, osmislio snažan i jedinstven odgovor Rusiji. Uvedene su snažne i sveobuhvatne sankcije koje polako, ali sigurno potkopavaju ruski energetski sektor, koji je uz bankarski i tehnološki sektor glavni stup njezina gospodarstva. Unija je, štoviše, pružala stalan dotok financijske pomoći Kijevu i protok oružja, u koordinaciji s NATO-om i SAD-om. Nakon toga, EU ne samo da je odigrao važnu ulogu u omogućavanju Ukrajini da se odupre Rusiji, već je također spriječio otuđenje Poljske, Finske i baltičkih država, koje se smatraju najizloženijima ruskoj prijetnji.
Uz to, ishod rata ostaje neizvjestan. Europska sigurnost vjerojatno će biti lošija nego što je bila prije rata, bez obzira tko izađe kao pobjednik. Ruska pobjeda mogla bi je učiniti poljuljati i riskirala bi eskalaciju između Poljske i Rusije i/ili baltičkih država i Rusije. Nadalje, Rusija bi hrabro pritisnula NATO da povuče trupe sa svog istočnog krila, što bi praktički dokrajčilo euroatlantsku sigurnosnu arhitekturu. S druge strane, ukrajinska pobjeda mogla bi rezultirati preuzimanjem Rusije od strane nepredvidivih tvrdolinijaša i destabilizacijom zemlje koja posjeduje jedan od najvećih nuklearnih i konvencionalnih arsenala na svijetu. U svakom slučaju, ništa više neće biti isto u Europi, koja će se suočiti s mnoštvom kratkoročnih i dugoročnih posljedica rata bez obzira tko pobijedi.
Ponovno izbijanje zamrznutih sukoba na Zapadnom Balkanu
Bosanski Srbi ove su godine intezivno zazivali otcjepljenje, dok su druga dva glavna konstitutivna naroda u zemlji, Bošnjaci i Hrvati, doživjeli ozbiljno neslaganje oko izbora, koji su na kraju održani krajem rujna. Ovakvo stanje stvari dodatno je narušilo krhko povjerenje i zatrovalo odnose između tri grupe i naštetilo upravljanju na entitetskoj i nacionalnoj razini i posljedično učinilo državu gotovo nefunkcionalnom. Nadalje, zapadne sile, kao i Hrvati i Bošnjaci, strahuju da bi rusko-ukrajinski rat mogao imati efekt prelijevanja u Bosni sudeći po snažnom utjecaju Moskve na bosanske Srbe.
Na Kosovu su etnički Srbi koji žive na sjeveru povukli svoje predstavnike iz državnih institucija, uključujući policijske snage, suce i tužitelje u znak prosvjeda protiv odluke vlade da im zabrani korištenje registarskih pločica koje je izdala Srbija. Iako je kosovska vlada naposljetku ukinula zabranu, to je dodatno pojačalo već pojačanu napetost. Situacija je eskalirala 10. prosinca kada je bivši srbijanski policajac Dejan Pantić uhićen pod sumnjom da je napao izborne dužnosnike. Protestujući zbog uhićenja Pantića, kosovski su Srbi od 10. prosinca čuvali stražu na barikadama koje su postavili na graničnim prijelazima. Dvije nove barikade postavljene su nakon što su kosovske vlasti spriječile ulazak srpskog patrijarha Porfirija u zemlju uoči proslave pravoslavnog Božića. Zapadne države i institucije pozivale su obje strane na deeskalaciju, a čini se kako je međunarodna intervencija urodila plodom jer je danas većina bariakada na sjeveru Kosova uklonjena. Međutim, situacija koja prijeti izazivanjem regionalnog rata ostaje napeta. U tom kontekstu, perspektiva članstva zemalja Zapadnog Balkana u Europskoj uniji, koja se ne čini izglednom u bliskoj budućnosti, čini se najjačim sredstvom za sprječavanje novog rata u regiji.