Siamak Namazi je u ponedjeljak (17.1.) započeo štrajk glađu, koji namjerava održati sedam dana. Prije toga je u jednom otvorenom pismu apelirao na američkog predsjednika Joea Bidena da ga vrati kući. Namazi je u zatvoru u Iranu već sedam godina, ima iransko i američko državljanstvo.
Uhićen je 2015. dok je bio na poslovnom putu u Iranu i osuđen je za „suradnju s neprijateljskom američkom vladom” i „pokušaj rušenja iranske države”, te je osuđen na deset godina zatvora. U to su vrijeme Iran i Sjedinjene Države bili u završnoj fazi pregovora o međunarodnom sporazumu o ograničavanju iranskog nuklearnog programa.
Iranska vlada odbija priznati dvojno državljanstvo i ne dopušta svojim građanima da se odreknu iranskog državljanstva. U trenutku kada osoba s dvojnim državljanstvom uđe na iranski teritorij, za iranske vlasti ona važi samo kao Iranac, bez obzira koju drugu putovnicu posjeduje. Državljani s dvojnim državljanstvom posljednjih su godina više puta uhićeni u Iranu kako bi ih se iskoristilo kao sredstvo političkog pritiska na njihovu novu domovinu.
Iranske “crvene linije”
Ali to još nije najgore što im se može dogoditi: u subotu (15.1.) je iransko pravosuđe objavilo da je pogubljen iransko-britanski državljan Alireza Akbari. Bivši zamjenik ministra obrane bio je optužen za špijunažu. Vlasti u Teheranu tvrde da je britanskoj vanjskoj obavještajnoj službi proslijedio podatke vezane za sigurnost zemlje, te da je bio umiješan u atentat na jednog iranskog nuklearnog znanstvenika.
Iranski stručnjak Abdolrasool Divsallar ove optužbe smatra izmišljenima.
„Akbari već puno prije hapšenja nije imao pristup sigurnosnim informacijama”, rekao je za DW stručnjak za iransku vanjsku i obrambenu politiku i gostujući profesor na Sveučilištu Cattolica del Sacro Cuore u Milanu.
„Akbari uopće nije bio u stanju pružiti vojno-tehničke informacije kao što su raspoređivanje trupa, broj raketnih sustava ili druge operativne informacije. Bio je daleko od procesa donošenja odluka oružanih snaga. Optužba za špijunažu uglavnom se temelji na njegovoj analizi iranske vanjske i sigurnosne politike.”
Ali čak i uz ovu vrlo ograničenu aktivnost, čini se da je Akbari prešao crvenu liniju. Teheran ne želi da se u inozemstvu bilo što zna o njegovim vojnim ciljevima i sposobnostima. S Akbarijevim pogubljenjem vlada šalje dvostruki signal, kaže Divsallar: onima unutar zemlje, da svi trebaju paziti da ne prijeđu nijednu crvenu liniju, a prema vani da je vanjski pritisak neučinkovit.
Njemački Iranci u samici 900 dana
Još jednom građaninu EU-a prijeti smaknuće u Iranu: njemačko-iranskom Jamshidu Sharmahdu. Prema riječima njegove obitelji, u samici je već gotovo 900 dana. Sharmahda su 2020. iz Dubaija oteli iranski obavještajci. Njega se tereti da je jedan od organizatora napada na džamiju u Shirazu 2008. u kojem je ubijeno 14 i ranjeno više od 200 osoba. Sharmahd je podržavao oporbenu skupinu Tondar u iranskom egzilu, koja se zalaže za ponovno uspostavljanje monarhije u Iranu.
Gazelle Sharmahd, kći optuženog, izjavila je za DW: „Moj otac nema priliku braniti se. On nije ni terorist niti špijun. U samici je već 900 dana i nije imao kontakt ni s kim osim s ljudima koji su ga ispitivali. Do sada je samo dva puta uspio razgovarati s mojom majkom telefonom. Kaže da u ćeliji nema dnevnog svjetla i da ne dobiva redovito lijekove za Parkinsonovu bolest. Kazna bi mu trebala biti objavljena do kraja ovog tjedna. Bojimo se najgoreg. Oni ga žele pogubiti”.
(Deutsche Welle)