Trenutni broj korisnika u 53 javne kuhinje u Bosni i Hercegovini je gotovo 18 hiljada. Podaci su to UNDP-a. No, ovaj broj uskoro bi mogao biti i znatno veći s obzirom na svakodnevne nove zahtjeve, a struktura onih koji dolaze po topli obrok u javne kuhinje znatno se promijenila. Korisnici usluga Narodne kuhinje „Imaret“ Tuzla godinama su u najvećoj mjeri bile starije i osobe koje su dugo bez zaposlenja. Azra Hajrulahović, koja ovdje po obrok dolazi već 25 godina kaže da uočava mnogo novih ljudi različite životne dobi.
Azra Hajrlulahović, korisnik narodne kuhinje Imaret – Tuzla za BHT kaže:
„Došlo je toliko penzionera i mladih ljudi koji ne mogu, a imaju djecu, jer mi se uglavnom svi poznajemo, a ove ostale ne poznajemo. Ljudi dolaze i nemaju stvarno.“
Marica Škorić je u ovoj narodnoj kuhinji deset godina. Kaže da od penzije plati račune i lijekove, ali da za hranu ne uspije izdvojiti dovoljno novca.
Marica Škorić, korisnik narodne kuhinje Imaret – Tuzla za BHT kaže:
„Naslijedila sam materinu penziju iza rata kad je ona umrla zato što sam bila bolesna i penzija se sad malo ko povećala za 50 maraka, ali skupoća je teška.“
Vlada Tuzlanskog kantona je za sufinansiranje rada Narodne kuhinje „Imaret“ ove godine izdvojila oko 50 hiljada maraka više nego prošle godine. Ukupna sredstva za socijalna davanja planirana budžetom su gotovo udvostručena.
Mirsad Muhamedbegović, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK za BHT kže:
„Od 31 miliona, 32, koliko je iznosio u 2021., za 2022. je bio preko 63 miliona, dakle gotovo duplo su izdvojena sredstva i planirana. Naravno, evo i za 2023. je isto tako ostalo.“
Ono što se kontinuirano mijenja su brojevi korisnika i novih zahtjeva.
Mensura Husanović, direktor Regionalnog centra Merhamet Tuzla za BHT kaže:
Planiramo od 1. aprila otvoriti još u Živinicama. Što se tiče mjesnih zajednica, imamo još mjesna zajednica Mramor, ja mislim za jedno desetak dana da ćemo otvoriti novi punkt u Mjesnoj zajednici „Mramor“ gdje za početak imamo 50 korisnika, ali to kad krenemo sa 50, to izađe na još duplo više.“
Ovo je slika socijalne situacije u Bosni i Hercegovini koja se, kako ističu naši sagovornici, ne može riješiti povećanjem socijalnih davanja, niti otvaranjem novih javnih kuhinja, već sistematičnim djelovanjem na poboljšavanju životnog standarda građana.