Rusko jučerašnje obaranje američkog drona bila je namjerna provokacija. Radi se o zabrinjavajućem incidentu, a k tome se čini da je takvo ponašanje predodređeno da postane još gore i je sitnica u usporedbi s onim u kojem bi smjeru stvari mogle krenuti ako Zapad ne bude spreman, navodi u svojem komentaru za The Telegraph Hamish de Bretton-Gordon, stručnjak za kemijsko oružje, koji je služio u britanskoj vojsci kao zapovjednik Združene kemijske, biološke, radiološke i nuklearne pukovnije Ujedinjene Kraljevine i NATO bataljuna za brzo reagiranje.
De Bretton-Gordon navodi da je ruski predsjednik Vladimir Putin stjeran u kut – njegova pozicija svakim danom slabi kako su zapadni tenkovi sve bliže ukrajinskom bojištu, a približava se i proljetna ofenziva ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih vojnih snaga. Istovremeno, čini se da veliki ruski napad u istočnoj Ukrajini zapinje i guši se uz veliku cijenu u ljudstvu za agresora. Prošlotjedni masivni raketni udari, koji su uključivali i toliko hvaljene, ‘nezaustavljive‘ hipersonične projektile Kindžal, nisu bili pretjerano uspješni, a sankcije su napokon počele gurati rusko gospodarstvo prema dnu.
Ukrajinci, sa svoje strane, imaju namjeru izbaciti ruske snage iz istočne Ukrajine, ali i s Krima. To bi, navodi autor, bez sumnje značilo kraj Putinove vladavine – ali to bi isto tako bio vrlo opasan trenutak. Ruski diktator je, kako se navodi, uživao u tome da javno ponavlja priču o svojoj mladosti u Lenjingradu (danas Sankt Peterburgu) kada je promatrao kako štakor iako stjeran u kut uzvraća udarac. Godinama je Kremlj marljivo njegovao Putinov imidž nemilosrdnog bivšeg časnika KGB-a koji se ne boji poduzeti hrabre akcije u obrani domovine, osobito kada se suočava s ujedinjenim snagama Zapada.
Nuklearni udar kao zadnja opcija
Zapadna je publika uglavnom nasjela na ovaj narativ, no stvarnost otkriva mnogo nijansi same stvari. Putin je, navodi autor, daleko racionalniji i proračunatiji nego što mu mnogi protivnici priznaju. Ima ‘nos‘ za ‘namirisati‘ slabost, što uključuje i njegovu vlastitu krhkost, ali nije nepogrešiv. Voli ugodan život – kao što je Gari Kasparov istaknuo, ‘Putin želi vladati kao Staljin, ali živjeti kao (Roman) Abramovič‘.
U studiji za Zakladu Heritage, kako navodi autor, u The Telegraphu su ustvrdili da postoji još jedno područje na kojem su zapadni promatrači previše pojednostavili realnost Putinovih sposobnosti, posebno u vezi s nuklearnim pitanjem. Tvrdi se da je prijetnja ruske uporabe nuklearnog oružja primarno taktika zastrašivanja zapadne javnosti kojom se želi oslabiti veze između Ukrajine i njezinih zapadnih saveznika. Oni koji vjeruju da sami Rusi vide taj resurs kao konvencionalno ratno oružje, smatra autor, nisu u pravu.
Unatoč tome, ne može se biti siguran da Rusija neće koristiti nuklearno oružje u Ukrajini kao ‘zadnju opciju‘. Kremlj je čak postavio lingvistički okvir za njegovu uporabu: Četiri su okolnosti u najnovijoj ruskoj nuklearnoj doktrini koje mogu opravdati raspoređivanje nuklearnog oružja – vrlo moguća i skora uporaba nuklearnog oružja protiv Rusije, stvarna nuklearna uporaba nuklearnog oružja protiv Rusije, prijetnja da se spriječi kontrola Rusije nad njezinim nuklearnim oružjem i prijetnja postojanju Rusije. Iako nijedan od tih uvjeta nije ispunjen u ratu u Ukrajini, rusko vodstvo iznova govori o “prijetnji”.
Putin je nedavno, citirajući vojnu doktrinu svoje zemlje, rekao da bi Rusija mogla upotrijebiti oružje za masovno uništenje – “zaštititi svoj suverenitet, teritorijalni integritet i osigurati sigurnost ruskog naroda”. Također, Putin i njegovi kremaljski saveznici definirali su ukrajinski rat u egzistencijalnom smislu – ako NATO ‘zauzme‘ Ukrajinu, onda će sama Rusija biti iduća, tvrde oni.
Stoga je pitanje što zapadne vlade moraju učiniti po tom pitanju.