Već devetnaest godina Prihvatni centar Duje predstavlja siguran dom za najugroženije kategorije društva. Miran i bezbrižan život, redovna i kvalitetna ishrana nešto je što Međunarodnog foruma solidarnosti – EMMAUS nastoji prižiti svim korisnicima ovog centra. Rad ovog centra usmjeren je na rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika.
Bekira Delić iz Bihaća u Dujama živi već šest godina, a Sejfudin Hodžić iz Gračanice desetak mjeseci. Dane provode kroz radno okupacione terapije kao i druženje s ostalim korisnicima, a druženja i zabave u ovom centru, uvjerili smo se, ne manjka.
“Družimo se, radimo razne plesne koreografije, radne okupionice, sve vrste rada radimo, tkamo ponjave, heklamo”, priča za FTV Bekira.
“Imamo i fešte, druženja, imamo sve. Svaki dan imamo neke aktivnosti, obaveze”, dodaje za FTV Sejfudin.
Prihvatni centar Duje mjesto je gdje su osobe različitih psiholoških poteškoća i invaliditeta pronašle svoje utočište. Trenutno u Centru boravi 450 osoba, a iz Uprave ističu da svakodnevno nastoje unaprijediti usluge te proširiti smještajne kapacitete. Ovaj centar jedan je od najvećih projekata Međunarodnog foruma solidarnosti – EMMAUS.
“U dogledno vrijeme ćemo imati i veći kapacitet kako bismo odgovorili na što veći broj zahtjeva za smještaj”, kaže Elmedin Škrebo, pomoćnik direktora MFS EMMAUS.
Porodica i prijatelji za ove ljude bitan su faktor na njihovom putu ka resocijalizaciji, kako u momentu kada osoba dođe u Centar, tako i tokom njenog boravka.
“Nastojimo na sve moguće načine da održimo kontakte s porodicom, da korisnici održe kontakte, jer to je krajnji cilj koji doprinosi njihovom procesu resocijalizacije”, ističe za FTV Alema Hodžić, psiholog u MFS EMMAUS.
U Tuzlanskom kantonu Duje su jedina ustanova ovog oblika. Korisnici dolaze iz cijele države, a oko 330 osoba je samo s područja TK-a. Od toga, najveći broj ljudi je s područja grada Tuzla, njih stotinu deset.
“Danas ste sreli poznata lica s ulica naših gradova, to dovoljno govori o našim doprinosu zajednici u cijelosti, ali i o potrebi brige institucija u jednom ovakvom kompleksu i jednoj ovakvoj aktivnosti”, poručuje Škrebo.
“Ubrzan način života, stres, prevelika dostupnost informacija koje čovjek ne uspije da procesuira u svom umu doprinose razvoju različitih psiholoških poteškoća i problema”, objhašnjava Hodžić.
Skloniti nekoga s ulice, pružiti mu njegu izuzetno je bitno, ali je i jako važan i sam kvalitet usluge. Da bi mogli opstati, u Dujama su se okrenuli i plasteničkoj proizvodnji, a korisnici su ti koji se bave uređenjem centra, što je ujedno i jedna vrsta terapije za njih. Podršku su, navode iz EMMAUSA, nerijetko prinuđeni tražiti od prijatelja diljem svijeta, jer ono što naše institucije pružaju nije dovoljno da ovaj centar opstane.