Hoće li Turska ostati vjerna svojoj politici niskih kamatnih stopa ili će Centralna banka pokrenuti preokret? Zemlja se bori za promjenu finasijskopolitičkog kursa – kako bi povratila povjerenje međunarodnih investitora. Zbog sastanka čelnika turske Centralne banke ovog četvrtka (22. juna 2023.), mnogi pogledi će biti uprti u Ankaru. Međunarodna finansijska i devizna tržišta pomno posmatraju ovu zemlju: željno iščekuju potvrdu da se valutna i finansijska politika Turske urazumljuju.
Otkako je predsjednik Recep Tayyip Erdogan vratio u vladu bivšeg ministra finansija i bankara Merril Lyncha Mehmeta Simseka, kao i to što je bivša američka bankarka Hafize Gaye Erkan postala nova šefica Centralne banke Turske, sve je više znakova da je Erdogan zapravo dao zeleno svjetlo za preokret finansijske politike.
Ponovo izabrani predsjednik je tokom proteklih dana više puta nagovještavao promjenu kursa. Ipak, nepovjerenje međunarodnih investitora u Erdoganovu svojeglavu ekonomsku i finansijsku politiku je pak duboko.
Ekspert za tržišta u razvoju Timothy Ash iz londonskog BlueBay Asset Managementa, koji se godinama intenzivno bavi Turskom, u jednom tvitu sredinom juna je sažeo težak zadatak koji je pred Simsekom, Erkanovom i njihovim kolegama: “Simsek, Erkanova i njihov tim ne oglašavaju se od imenovanja. Razumijem da imaju velike zadaće da otkriju koliko su stvari loše (da otkriju gdje su u podrumu sakriveni leševi). Ali mislim da će se uskoro morati obratiti finansijskim tržištima i da ih moraju informisati. Kakav je plan? Da li je 22. juni odlučujući dan?”
15 izgubljenih godina?
Turska ekonomija se godinama nalazi u trajnoj krizi, masivna inflacija od skoro 40 posto (u maju 2023.) doslovno je uništila kupovnu moć ljudi u Turskoj. Djelimično je stopa poskupljenja skočila na preko 80 posto u 2022. A to su pak brojke državne statistike, koje mnogi stručnjaci smatraju uljepšanim.
Zemlja, koja je siromašna sirovinama, tradicionalno uvozi znatno više robe nego što izvozi i stoga se suočava sa visokim deficitom. Turske potrebe za finansiranjem izvana trenutno se procjenjuju na više od 200 milijardi američkih dolara. Istovremeno, raste zaduženost zemlje: samo u prva četiri mjeseca, prema računici turskog ekonomiste Tahsina Bakirtasa, deficit javnog budžeta eksplodirao je za 1870 posto u odnosu na prethodnu godinu. Privatna domaćinstva su također visoko zadužena po stopi od oko 180 posto turskog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Domaća valuta se pretvorila u sopstvenu sjenu. Dok se početkom 2008. za jednu liru moglo dobiti nešto manje od 60 eurocenti, po trenutnom kursu od 0,039 eura za nju se ne može više dobiti ni pola eurocenta. A zbog dramatičnog pada vrijednosti domaće valute i daje rastu troškovi uvoza sirovina i robe.
Umjesto da podizanjem kamatnih stopa obuzda inflaciju, kao što rade centralne banke u cijelom svijetu, predsjednik Erdogan, koji sebe opisuje kao „neprijatelja kamata”, godinama koristi politički pritisak na centralnu banku kako bi osigurao niske kamatne stope, čija posljedica je bila urušavanje sektora državnih finansija.
U međuvremenu, turskoj državi je voda došla do grla: devizne rezerve su gotovo posve iscrpljene. Samo ove godine, Centralna banka je potrošila oko 25 milijardi dolara kako bi finansirala gigantski deficit državnog računa i poduprla slabu liru. Kredite sada najvećim dijelom daju banke iz islamskih zemalja, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osim toga, Erdoganova vlada, suočena sa notornim nedostatkom deviza, prolazi iz krize u krizu pomoću finansijskih injekcija i odgoda kredita prijateljskih režima kao što su Katar i Rusija.
Raste zavisnost od bogatih zaljevskih država
Samo dvije banke iz Emirata, Abu Dhabi Commercial Bank (ADCB) i državna banka Emirates NBD iz Dubaija, nedavno su turskim bankama dale više od polovine kredita koji su im hitno potrebni. Ovo je rezultat istraživanja novinske agencije Bloomberg. Zapadne banke poput holandske ING ili Deutsche Bank trenutno su, za razliku od prošle godine, gotovo prepolovile svoje učešće u zajedničkim kreditima stranih banaka, takozvanim konzorcijalnim kreditima. S druge strane, u istom periodu su banke iz bogatih zaljevskih država učetvorostručile svoje učešće u kreditima.
Uz to, posljednjih godina došlo je do valutnih transakcija, tzv. Currency Swap Agreements sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom u iznosu od oko 20 milijardi američkih dolara, kako bi se popunile gotovo iscrpljene devizne rezerve turske Centralne banke.
Koliko je Erdogan ozbiljan?
Ekonomisti JPMorgana polaze od toga da će Centralna banka u Ankari na sljedećem sastanku skoro utrostručiti trenutnu kamatnu stopu od 8,5 posto. Kamatne stope bi 22. juna vjerovatno mogle biti podignute na impresivnih 25 posto, pišu američki bankari u svojoj najnovijoj studiji. Do kraja godine analitičari JPMorgana očekuju nivo kamatne stope od čak 30 posto.
Novi turski ministar finansija Mehmet Simsek, koga je, zbog finansijskopolitičkih nesuglasica, Erdogan smijenio 2018. godine, najavio je prije nekoliko dana da će se njegova zemlja vratiti “racionalnim osnovama” ekonomske i finansijske politike. Čak je i predsjednik Erdogan nedavno govorio o “brzim mjerama”.
Prema izvještajima turskih medija od prošle srijede, Erdogan je prilikom povratka iz posjete Azerbejdžanu rekao: “Nakon razgovora s našim ministrom finansija, dozvolili smo da se, u dogovoru sa Centralnom bankom, brzo preduzmu mjere.” Za političke posmatrače, Erdoganove riječi sugerišu da je svom ministru finansija i novoj guvernerki Centralne banke Turske dao zeleno svjetlo za povećanje kamatnih stopa.
Erdogan je posljednjih godina više puta mijenjao čelnike Centralne banke kako bi provodio svoju neortodoksnu politiku jeftinog novca i niskih kamata. Hafize Gaye Erkan je peta osoba na poziciji guvernera Centralne banke od 2019.
Ali, koliko je odlučna ova apsolventkinja američkog elitnog univerziteta Princeton i bivša bankarka Goldman Sachsa, kada je u pitanju izvlačenje Turske iz finansijsko-političkog ofsajda? Međunarodni investitori i ekonomisti su u više navrata naglašavali da Turskoj, kako bi obuzdala galopirajuću inflaciju, nije dovoljno samo da značajno podigne kamatne stope.
I Erdoganove mjere, koje su često iznenađujuće i unutrašnjopolitički motivisane, drže strane investitore podalje od Turske. Kratkoročni devizni propisi ili obaveza poslovanja u domaćoj valuti umnogome su urušili povjerenje investitora. Velike investicije, poput izgradnje velikog postrojenja za sklapanje Volkswagenovih vozila, godinama su na čekanju.
Nova šefica Centralne banke Erkan sa sobom donosi iskustvo u upravljanju rizicima iz SAD-a: do nedavno je ova 44-godišnjakinja radila za američku regionalnu banku First Republic, kojoj je prijetio bankrot, a koja je umeđuvremenu preuzeta od strane JPMorgana.
Erdogan inflaciju sa trenutnih oko 40 posto namjerava smanjiti do jednocifrene brojke. A istovremeno želi ostati privržen svojoj politici “niske inflacije i niskih kamata”, kako je, prema sopstvenoj izjavi, rekao novoj šefici Centralne banke. “Ako Bog da, ni naš ministar finansija ni guvernerka naše Centralne banke neće nas osramotiti”, rekao je Erdogan. “Nadam se da ćemo postići pozitivne rezultate.”
To da je prethodnik Erkanove na čelu te institucije, Sahap Kavcioglu, koji je značajno smanjio kamatne stope u skladu sa Erdoganovom željom, postao novi šef turskog nadzornog tijela za bankarstvo, inostrani posmatrači su propratili s interesovanjem. Erik Meyersson, glavni strateg za tržišta u razvoju pri švedskoj banci SEB, u skladu s tim je upozorio: Nova uloga dosadašnjeg šefa Centralne banke Kavcioglua znači da bi se Erdoganova neortodoksna finansijska politika “u svakom trenutku mogla ponovo vratiti”.
(Al Jazeera)