Nakon fijaska sa izborom Bogića Bogičevića za gradonačelnika Sarajeva, kao dobra alternativa se činilo da se na to mjesto postavi Benjamina Karić. Došla je kao jedno osvježenje, predstavnik nove generacije i onih kojima su najveće reference bile obrazovanje i akademski život. Ipak, sve od samog početka njenog političkog života bilo je pogrešno. Već na samom početku mandata je u jednom intervjuu rekla da se neće baviti time što su Gradu Sarajevo mimo svih propisa oduzete nadležnosti u korist kantona.
– Da, iako su potpuno neustavno uzete nadležnosti od Grada Sarajeva ja se neću žaliti i voditi sudske procese, nego ću osmisliti zajedničke projekte s općinama i kantonom koje ćemo realizovati. Dakle neću mandat provesti na sudovima boreći se za povrat nadležnosti, već na terenu s kantonom i općinama radeći na rješavanju problema pa i urbanističke i komunalne politike – rekla je tada Karić, koja je time jasno poručila da planira provesti presudu Ustavnog suda Federacije BiH prema kojoj je Gradu Sarajevu povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu.
Valjda i sama svjesna da bi takve nadležnosti podrazumijevale nešto više odgovornosti, ona je pristala da u skladu sa svojim trenutnim nadležnostima, bez borbe za veće, se od praznika do praznika, od godišnjice do godišnjice, pojavi u Vijećnici gdje će održati neki kratak govor i smješkati se i kada je prilika za to i kada nije.
“Mali Jeruzalem”
Iako se iz usta Benjamine Karić moglo često čuti da je Sarajevo mali Jeruzalem, dojam je da je njeno djelovanje pokazivalo da baš ne želi da to bude tako. Sve vrijeme se prilagođavala desničarima, pa se tako moglo čuti da umjesto Božića čestita “kalendar”.
– Raskošne svjetlosne dekoracije od večeras krase jelku ispred Vijećnice i u bh. prijestolnicu donose dašak prave zimske idile. Neka nam ovaj lijepi i svečarski prizor ispred naše Vijećnice uliju vjeru u 2022. godinu, bolji i ljepši kalendar koji dočekujemo – navela je tada.
Uslijedile su tada brojne kritike, ali u ovom, kao i u brojnim drugim slučajevima nije bilo izvinjenja i priznavanja greške. Ukoliko se nije branila šutnjom, onda je upućivale odgovore pune pasivne-agresije i uglavnom optužujući sve druge da su krivi osim nje same.
Predstavila je kao veliki uspjeh Benjamina Karić i postavljanje ploče na Kazanima, a odmah su uslijedile i brojne kritike javnosti iz razloga što nije navedeno ko je počinio zločin. Iako je ponudila neubjedljiv argument zašto to nije postavljeno, čini se da je sve činila da se dodvori radikalnim desničarima u Sarajevu.
Radikali u Vijećnici
U prilog tome ide i to što je nedavno primila pripadnike radikalnog “AntiDayton pokreta”, koji su se kasnije pohvalili da im je to prvi put da ih neko iz Grada Sarajeva primi. Dakle, čak ni SDA, koja je bila veoma bliska ovom pokretu, nije nikad htjela da radikala Nihada Aličkovića primi u prostorije Grada, jer jednostavno nije primjereno da se takvi ljudi pojavljuju u javnim institucijama.
Pravdajući se, kazala je da ih nije odlikovala, nego im “samo” uručila “Zlatnik Grada Sarajeva”. Rekla je i da ih je primila zbog humanitarnog rada vezano za pomoć nakon zemljotresa u Turskoj, što je bio još jedan neubjedljiv argument, pogotovo iz razloga što se u tu pomoć uključila cijela država, pa nije baš najjasnije kako su Nihad Aličković i njegovi radikali probrani među svima ostalima.
Osvjetljavanje Vijećnice je nešto što je obilježilo njen cijeli mandat. Za nešto više od dvije godine njenog mandata na toj zgradi se znalo pojaviti sve i svašta. Nekih posebnih kriterija nije bilo, neke stvari su bile smislene, neke nisu, ali nikada se nije suprotstavljala tome. Vijećnica je bila osvijetljena i u bojama privatnih preduzeća, zastava Turske, Irana, Palestine i brojnih drugih.
Ipak, kada je došla na red zastava Izraela gradonačelnica je vjerovatno pomislila da je to gubitak glasova, pa je odbila to i napravila skandal međunarodnih razmjera.
Šutila je danima o tome, a onda je došao i zahtjev i za osvijetljenje zastave u duginim bojama povodom podrške Bh. povorci ponosa. Šutila je Karić i o tom zahtjevu, nije htjla čak ni da ga odbije sve do večernjih sati jedan dan prije povorke.
Čekala je Karić očigledno da joj napišu saopćenje vezano za Izrael, kojim pravda sebe i optužuje organizatore Dana Izraela, kako bi odbila pripadnike Bh. povorke ponosa, jer kako drugačije objasniti da neko izvan radnog vremena u večernjem terminu šalje odbijenicu, a odmah nakon toga na Twitteru piše pojašnjenje vezano za Izrael.
Gubitak glasova
Kada je shvatila da i postavljanje zastava može predstavljati potencijalni gubitak glasova i određene kritike, ona se odlučila da predloži totalno ukidanje te prakse, jer svaki glas je bitan. Njen prijedlog su kasnije prihvatili gradski vijećnici.
Svi navedeni potezi su, sticao se dojam, bili isključivo dodvoravanje konzervativnom biračkom tijelu, što svakako ne bi bilo sporno da ona nije visoka funkcionerka SDP-a. Iako socijaldemokratske stranke bi trebale biti nosilac progresivnih ideja, otvorenosti prema različitostima, borbe za prava radnika, kod nje ništa od toga ne vidimo.
Njen dosadašnji mandat možemo opisati kao vječiti oportunizam, zelene politike, ali ne na način na koji se percipiraju u Evropi, nego u BiH, a posmatrajući konkretna djela jedno veliko – ništa.
(Dnevni avaz)