U programu Federalne televizije od ove subote možete gledati seriju “Znam kako dišeš”, što je odličan povod da ovaj petak u kulturnom segmentu Jutarnjeg programa ugostimo dio ekipe. Gosti su bili reditelj Alen Drljević i glumica Selma Alispahić.
Serija otvara važna pitanja o našem društvu danas, o mladima izgubljenim u tranziciji, edukaciji i šansama koje su pred nama – što će biti i neke od tema emisije “Dobro jutro, Bosno i Hercegovino!”.
-Serija “Znam kako dišeš” izazvala je brojne reakcije mnogo se pričalo i prije nego što je prikazana na malim ekranima. Razlog je što je prikazana u Veneciji i izuzetno dobre kritike je dobila tamo. Šta je to zapravo što ovu seriju izdvaja, što je dovelo do toga da bude prikazana i da ima premijeru na jednom od najprestižnijih filmskih festivala?-
„Pa možda je to, nije lagano pitanje naravno pogotovo nama nekako koji smo radili na tome. Ovaj mi, ja mogu reći pretpostavku zašto se to desilo. Pa prvo moram reći da smo mi ovu seriju radili zaista kao da radimo film, svi cijela ekipa i autori i glumci ovaj zaista smo se posvetili kao da snimamo tih šest epizoda kao da snimamo tri dugometražna igrana filma. Ovaj mislim da je pored toga naravno bitna tema, teme kojima se bavimo i glavna tema.
Ovaj znači to je, serija je nastala na osnovu scenarija opet za igrani film koji je Jasmila Žbanić napisala još prije nekih šest sedam godina, ovaj za film ” Znam kako dišeš”. Ja sam tada trebao režirati taj film međutim na Fondaciji znate kako već kod nas ide to, film nije prošao taj scenarij nije prošao i onda se nekako ukazala prilika da se kada je Telekom raspisao konkurs za snimanje igranih serija ovaj da se ta serija razvije, da se taj scenarij za film razvije u scenarij za seriju od šest epizoda. Ja sam bio oduševljen što ćemo se ponovo vratiti tome naravno jer mislim da se zaista radilo o jednom veoma kvalitetnom scenariju, o temi koja je nama zaista ovdje vrlo bliska. Da se radi o stvarima koje nas se tiču.
O problemima sa kojima se suočavamo svaki dan i vjerovatno je onda to nekako sve skupa i prepoznato i dalje. Ja zaista moram reći da su u Veneciji bile na premijeri fantastične reakcije. Da je, zaista izgledalo je kao, bile su samo dvije serije ustvari prikazane unutar tog glavnog programa ovaj ali su reakcije bile zaista kao poslije filma, kao i poslije igranog filma. Bio je pljesak deset minuta, ljudi su ustali. Nama je nekako svi smo bili jako jako iznenađeni svim tim reakcijama.“
-Selma Vas nemamo baš priliku gledati u serijama kod nas. Kakvo je vaše iskustvo rada bilo, koliko je naporno bilo raditi evo sa Alenom i sa cijelom tom ekipom?-
„Tema je bila vrlo teška, ali moram da kažem da nije bilo uopšte naporno. Mi smo nekako tu temu moram reći u profesionalnom smislu dosta lagano uradili zato što smo svi bili svjesni da je to nešto važno. Mislim da smo imali svijest o tome da tema mora da se tretira vrlo dostojanstveno, vrlo ozbiljno, vrlo pažljivo. Takva je neka bila i atmosfera. Ja se šalim naravno da je, Alen je bio kao apaurin svima nama ovaj u radu u smislu nekog mira koji je donijeo na taj set i Jasmila Žbanić naravno koja je kreatorica serije koja je bila uvijek uz nas.
Mislim da je serija rađena vrlo ozbiljno, mislim da je i to razlog, jedan od razloga što je sigurno prepoznata i u profesionalnom smislu kao jedan kvalitetan proizvod. Drugo to je tema koja o kojoj se uglavnom šuti.
Mi u društvu sačekamo da izgubimo jedan mladi život i onda krenemo svi da hvatamo se za glavu, da vrištimo, da čupamo kose kako je to moguće, a u stvari ništa ne činimo da se to ne desi.“
-Tema jeste zapravo samoubistvo dječaka i to samoubistvo će otvoriti je li pokrenuti radnju i otvoriti brojna pitanja i to je to što je aktuelno. A ono što mi je evo kad sam već to spomenula vi glumite majku dječaka koji se ubio. Koliko je ta uloga zapravo, kako se pripremiti uopšte za tu ulogu? Kako Vam je teško i naravno iz nekog osobnog iskustva uči u sve to i evo rekli ste maloprije koliko je važno zapravo govoriti o tome?-
“Meni su te teme vrlo važne, ja se njima bavim već ovaj više godina i iz majčinskog iskustva ali i iz profesionalne potrebe. Mislim da sam bila vrlo svjesna da je uloga jako teška, možda i vjerovatno i najteža u ove prve dvije epizode. Tu čovjek mora biti vrlo pažljiv, mora sve svoje resurse moguće emotivnog pamćenja i mišljenja o toj temi da izvuče vani. Naravno da, neću reći da nije teško i nije ni lako ali u svakom slučaju svaki glumac mora da ima prije svega jednu vrstu empatije, razumjevanja ali i mogućnosti da zanatski na svoju površinu odnosno da osvjesti sve ono što ga tišti i što bi moglo da ga poveže sa tom ulogom i na emotivnom i na nekom je li razumskom nivou intelektualnom.
Tako da ovo jeste užasno teška uloga ali ja sam vrlo sretna što sam je igrala zbog toga što sam dobila priliku i da kroz ovu seriju progovorim o onome što se mene kao majke prije svega jako jako tiče. Ja imam dvoje djece. Nažalost imala sam iskustvo jedno sa bullingom u školi. Imala sam iskustvo borbe roditelja za pravdu. Imala sam, nažalost imala sam takvo iskustvo ali divno je to što smo iz tog iskustva izašli jači, bolji. Što sam vidjela da još uvijek postoje dobri ljudi i u prosvjeti i u svim drugim sistemima društva postoje divni ljudi koji se nažalost ne vide. I jako je važno što u ovoj seriji upravo postoji ta strana tužilaštva je li da nije samo urađena priča roditelja koji su izgubili to dijete nego je urađena i ta neka priča koja ide do ličnog nivoa da mi te ljude koji se bave takvim temama u našem društvu vidimo iz drugog nekog ugla.”