Na osnovu izjava selektora Save Miloševića čini se sam zna kakav potpis do marta želi staviti na reprezentaciju BiH. Možda je to i novo za naše prilike – da selektor iznosi konkretne probleme reprezentacije koje vidi i koje želi popraviti. Da jasno komunicira svoj cilj.
“Taktička disciplina” ponavlja naš selektor, te ističe kako će u prvih 11 moći samo oni koji mogu odgovoriti na taktičke zadatke postavljene pred njih.
Jedan od deficita naše reprezentacije je činjenica da nemamo klasične defanzivne vezne igrače. Stoga će neko od naših centralnih ili ofanzivnih veznih igrača morati preuzeti i obaviti ovu ulogu. Uz to selektor želi povećati intenzitet igre, što bi se moglo izjednačiti sa njegovom najavom da želi igrati na rezultat.
Kako nema dovoljno utakmica za uigravanje ekipe za baraž u martu, utakmice protiv Luksemburga i Slovačke poslužiće kao proba za protivnike koji nas čekaju u baražu – Finsku, Island, Izrael, možda i Ukrajinu. Dakle, cilj je reklo bi se stvoriti balans – defanzivno stabilne ekipe, ali koja ipak igra fudbal koji stvara bar poneku šansu za zabiti gol protivniku. Čini se lagano u teoriji, ali sigurno neće biti lako ostvariti na terenu, sigurno ne kroz dvije utakmice.
Ipak, objektivno je to moguće postići – barem protiv ekipa kvaliteta kakve nas očekuju u baražu. Bez da ikog potcjenjujemo, ali vjerujemo da možemo barem biti tvrd orah Finskoj, Islandu, a pri tome i napraviti poneku gol šansu.
Naši igrači ne dolaze iz najvećih europskih klubova, ali su, posebno oni mladi, željni velikih trenutaka kako za svoju reprezentaciju, ali tako i za sebe. I željni su da se dobrim igrama u reprezentaciji primaknu tim velikim klubovima.
Motiva zato sigurno neće nedostajati.
A vjerujemo ni povjerenja selektoru koji možda nema veliku trenersku karijeru, ali je kao igrač, a i kao čovjek u fudbalu prošao “sito i rešeto” od najtežih fudbalskih sredina, pa sve do onih najvećih kakve su lige Engleske, Španije, Italije…
(reprezentacija.ba)